Nego, šta ćemo mi da radimo sa Đukanovićevom većinom koja je u ucjenjivačkom naletu i koja nikada neće biti detronizovana bude li se poštovala procedura davno isplanirana „za ne daj Bože“!
Taktika očajnika, procesnim demokratama spolja, i rusofobičnim organizacijama iznutra, izgleda kao samonikla, demokratska „čuvarkuća“.
Đukanović je okrenuo igricu. Gotovo je nevjerovatno da po njegovom taktu svira ovoliko organizacija iz civilnog sekrora, pojedinci koji su oduvijek priručno i priučeno zadužebi za odbranu Ustava, ali i dio hora međunarodnih predstavnika u Crnoj Gori.
Stvar je, međutim, savršeno jasna. Za izbor, makar dovoljnog broja sudija Ustavnog suda trebaju glasovi DPS-a ili njihove koalicije. Đukanović, međutim, trguje tom činjenicom i drži u šahu „ostatak svijeta“. On se poslije lokalnih izbora bavi samo globalnim. Njegov narativ uglavnom: Kremlj, Rusija, Putin, Kominterna, zatvoreni Balkan, podrška Ukrajini, Bajdenu i trećem svjetskom ratu, a sve u vezi pružanja potonjeg otpora namjeri da se Crna Gora spase od „malignog ruskog uticaja“? Po strani to što je on nezavisnost države izborio na tom malignitetu.
Nažalost, na tu prevarantsku demagogiju navukli su se svi poraženi na domaćem terenu i osrednjaci iz neoliberalnog evropskog miljea koji i dalje vjeruju da je taj, u suštini, ljevičarsko-komunistički koncept posljednja riječ civilizacije.
Nego, šta ćemo mi da radimo sa Đukanovićevom većinom koja je u ucjenjivačkom naletu i koja nikada neće biti detronizovana bude li se poštovala procedura davno isplanirana „za ne daj Bože“!
Da skratimo.
Đukanovićevo rješenje je; skratiti mandat parlamentu i ići na parlamentarne izbore – pošteno, zar nije? Šta se, međutim, dešava nakon izbora vidimo upravo sad. Opštinske izborne komisije neće da proglase konačne rezultete jer ustavne žalbe pojedinaca i političkih partija to onemogućavaju – dva puta podgrijavani gradonačelnik Vuković, recimo, i dalje glumi gradonačelnika s neograničenim rokom trajanja. Ustavni sud je nefunkcionalan pa je nemoguće na „ustavan“ način doći do konstituisanja nove vlasti. Đukanović planira da uradi isto i na državnom nivou. Ta taktika očajnika, procesnim demokratama spolja, i rusofobičnim organizacijama iznutra, izgleda kao samonikla, demokratska „čuvarkuća“.
Dakle, logikom; opstruiraću izbor članova Ustavnog suda, a istovremeno zapomagati, gđe god je moguće, zbog gaženja demokratskih principa od strane parlamentarne većine. Kupovaću vrijeme i banalizovati svako izvorno demokratsko pravilo, pa koliko ko izdrži.
Suštinski gubitnik, poražen na izborima, postaje tako gospodar procesa. Iako je građanin, po ustavu, jedini suveren u ovoj državi, vještački nametnuta procedura zasjela je na tron. Građani su Đukanovića detronizovali ali je njegovim Ustavom, sklepanim po potrebi jednopartijske vlasti, tron neuništiv. Nije, dakle, dovoljno da građanin porazi i otjera „gospodara“, čak ni „lokalne gospodarčiće“, proces je okončan tek kada se „gospodar“ smiluje da prizna konacnost . Ustavna konstrukcija se tako danas pokazuje kao objekat sagrađen na divlje, a svako ustavno načelo, samo kao ukras nedvosmislene tiranije.
Član 2 Ustava Crne Gore umjesto da bude temelj temelja države projavljuje se danas, nažalost, kao vic i lažavina:
„Građanin vlast ostvaruje neposredno i preko slobodno izabranih predstavnika.
Ne može se uspostaviti niti priznati vlast koja ne proističe iz slobodno izražene volje građana na demokratskim izborima, u skladu sa zakonom.“
Procedura ne može i ne smije biti starija od suštine. Procedura je, dakako, sastavni dio procesa ali ne može biti gospodarica suštine izdignuta nad građaninom kao nosiocem suvereniteta. Koliko je naš Ustav, partijski okrtoisan u trenutku „Gospodareve“ dominacije, govore pojedina ustavna rješenja kojima je građanin degradiran i omalovažena, a jedna korumpirana kvazi-elita proglašena za nadvrstu. Donijeti Ustav 2/3 većinom, a onda upisati da se pojedini njegovi članovi mogu mijenjati samo „većom većinom“ od ustavne, odnosno na referendumu, znači ustavno obespraviti svaku sledeću generaciju građana, učiniti ih neravnopravnim i manje važnim od generacije političkih klepotkata koja je vladala u tom trenutku.
Procesne demokrate, spolja i iznutra, moraju usredsrijediti svoju pažnju i oštricu kritike prema korumpiranom vlasodršcu koji živi narod drži „mrtvom šakom“ pod grlo.
Procedura predlaganja sudija Ustavnog suda je ispunjena. Kandidati nisu partijski apartčici, a to što ih ne prepoznajr DPS teren, ili ih Đukanović nema na svom spisku, treba da im služi na čast.
Izborom, makar jednog sudije imamo priliku da ispunimo i formalni uslov za rješenje vještački proizvedene opšte i ustavne krize.
Ako je, međutim, Đukanovićeva namjera da nikada taj proces ne otkoči ne možemo dopustiti da se samoukinemo kao država i prestanemo da postojimo. Predsjednik Crne Gore nije čuvar Ustava niti je njegov tumač. DPS uzalud prijeti jer ga se niko više ne plaši. Njen tresak o zemlju biće za onoliko snažniji za koliko se danas kriju u alinejama propisa destabilizujući državu koju su i tako, od ustavnog početka, nasadili i sagradili naopako.
Đukanović je okrenuo igricu, ali je zaboravio da je to dječije zanimanje.
Goran Danilović
Izvor: Fejsbuk
