Šta misli građanin Milo Đukanović o crkvenim vjerskim obredima trebalo bi da bude njegova privatna stvar i tema van dometa pažnje javnosti pa i same Crkve. Međutim, dok je taj građanin predsjednik naše države dužni smo da se oglasimo kada on javno vrijeđa i ponižava sveštene radnje koje se sprovode na našim duhovnim sabranjima. Njegovi politički i ideološki obračuni sa premijerom i ministrima Vlade Crne Gore ni najmanje ne ulaze u oblast interesovanja Crkve, ali zloupotreba crkvenih tema u svrhe Đukanovićevog političkog pravdanja i napada na druge aktere društvenog života – duboko vrijeđa osjećaje velikog broja građana Crne Gore. Uvrede sa te adrese nikako ne doprinose stabilnosti i napretku države čiji je Đukanović predsjednik.
G. Đukanović je prethodne godine pao na ispitu poznavanja crnogorskog Ustava, kada je namjeravao da uređuje unutrašnje ustrojstvo Srpske pravoslavne crkve i njenih eparhija u Crnoj Gori. Kako ne vidi da, kada se god dohvata crkvenih tema i dilema, on lično i politika koju predstavlja, srljaju u propast i gube povjerenje naroda? Funkciju predsjednika ”svih građana” koja i postoji da personalno garantuje mir i stabilnost države, ovaj čovjek očigledno zloupotrebljava kako bi uznemiravao i dijelio građane.
Nije ni lijepo ni vaspitano da on svoje političke konkurente ruži i diskredituje tako što ukazuje na njihovo učešće u vjerskim obredima. Pitamo se, od koga je usvojio rječnik omalovažavanja crkvenih radnji nazivajući ih ”lizanjem kašike” i ”povlačenjem po podu”? Takav rječnik ne priliči ozbiljnim ljudima. Ako nema ličnog poštovanja prema stvarima koje ne poznaje, zar u njemu ne postoji bar trunka pijeteta prema crnogorskoj istoriji u kojoj su obredi o kojima ovako nepristojno govori, bili nadahnuće generacijama naših predaka? Ovakvi nedolični izrazi ne vrijeđaju samo nas hrišćane, nego i pripadnike drugih konfesija u Crnoj Gori, kojima je saginjanje ljudi pred Bogom, ponekad i do samoga poda, ako treba i do crne zemlje – najsvetiji čin.
Mitropolija crnogorsko promorska
