Divlja ljepota, taj bi slogan funkcionisao kad bi Crna Gora bila ponosna na svoje jedva prohodne džungle, kad bi uzgajali prelijepe biljke mesožderke, ali mi i dalje imamo predivne pjeskovite plaže, planine i staru maslinu u Baru koja je daleko od divljine i agresivnosti
Slogan koji predstavlja Crnu Goru svijetu je “Wild Beauty”, odnosno “divlja ljepota”. Ako analiziramo tu poruku sa kojom se obično sretne osoba koja teži da se upozna sa Crnom Gorom sa željom da dođe u posjetu, lako se da zaključiti da je taj slogan istovremeno i tačan i pogrešan.
Wild Beauty ima problem u kompoziciji, u svojoj direktnosti, jer prva riječ koju pročitate je “wild” a zatim i “beauty”, s tim što snaga divljine proguta ljepotu, gurne je u drugi plan. Ta prva riječ je ključna, jer govori da je Crna Gora neka država iz filmova o Indijani Džounsu, da je iskočila iz Konradovog romana Srce tame ili filma Apokalipsa sad. Kao da vitlaju Crnom Gorom sve najotrovnije zmije svijeta. Divlja ljepota, taj bi slogan funkcionisao kad bi Crna Gora bila ponosna na svoje jedva prohodne džungle, kad bi uzgajali prelijepe biljke mesožderke, ali mi i dalje imamo predivne pjeskovite plaže, planine i staru maslinu u Baru koja je daleko od divljine i agresivnosti.
Valjda će se nekad nekome u Turističkoj organizaciji upaliti lampica da rebrendira Crnu Goru, da uradi nešto povodom slike koja se šalje i što je to što prvo vidi i čuje turista o Crnoj Gori, onaj koji će zbog ponude na sajtu i priče o Crnoj Gori odlučiti da li da dođe kod nas ili da klikne na neku drugu destinaciju.
Međutim, ako pogledamo što se sve zbiva posljednjih dana u Crnoj Gori, taj slogan “Divlja ljepota” iako je pogrešan u svojoj svrsi, u suštini je tačan. Na dan koji bi morao biti važan, na veliki praznik 13. jul kad se otvara prvi auto-put u istoriji Crne Gore, bilo je protesta građana i blokada puteva. Bunili su se mještani Veruše što nemaju pristup i petlju, a bunili su se i mještani što je razvaljen put od Mataševa do Andrijevice, što put preko Trešnjevika izgleda kao da je bio miniran.
Zamislite turiste koji su došli u Crnu Goru, pročitali liflet o Ostrogu i odlučili se da ga posjete, pa da produže do Nikšića na kafu. Mogli su gratis da vide kako se zalijeće ekipa sa trobojnim zastavama, pa kako se zalijeće i ekipa u crvenom, a razdvaja ekipa u tamno plavom i kao finale baca suzavac na trg, u masu ljudi. Lete flaše, plaču ljudi.
Sve to na najveći praznik, u sred sezone, na dan otvaranja prvog auto-puta. I što je to ako nije Wild Beauty, to je divlja ljepota made in Montenegro. Crna Gora kao divlja ljepotica.
Problem leži u legitimisanju nasilja i divljanja. Ako neko divlja putem ili sad već auto-putem, ako ne bude strogo sankcionisan, uradiće to opet, i daće primjer drugima da se i njima može. Ljudi olako povuku ručnu i izađu da se mlate sa ostalim učesnicima u saobraćaju. Koliko osoba vikendom zakrpe doktori u Hitnoj službi? Zašto? Jer je legitimno da se ljudi mlate u kafićima. Nema sankcija. Tuča je sasvim u redu. Ništa nova.
Ima jefitnih dronova koji odlično snimaju. Ima svaki kafić kameru. Ako se video na sudu koristi kao dokazni materijal, ako povećamo kazne za nasilje, neće se zalijećati narod, jer će znati da će ga lupiti po džepu. To ljude više boli nego kad ih lupe po glavi. Suzavac je otrov, a udarac po džepu je bogom dan. Bilo bi manje divljih a više divnih kad bi bi bilo sankcija. Naravno i kad ne bi bilo povlašćenih i gledanja kroz prste. Do tad, ostajemo Wild Beauty. Pod jedan je divljina, a ljepota je sekundarna.
Đuro Radosavović
Izvor: Vijesti
