Jedna od mnogih zanimljivih stvari vezanih za istoriju umjetnosti jeste ta što su određene slike i njihovi autori stvarali popriličnu pometnju u javnosti. Čak i kada su u pitanju bile naizgled bezopasne predstave, dolazilo bi do komešanja i prekih pogleda. E sad, šta je aktuelnije i skandaloznije od ljubavnih scena? Kada to kažem, nemojte odmah pomisliti na lascivne, slobodne, erotske predstave kakve poznajemo još od antike i renesanse. Ako ste nekad čuli za Farneze svod, znate otprilike kakve su scene na pomolu (ako niste, onda možda bude prilike da ga protumačimo zajedno u nekom narednom broju). Ovom prilikom govorićemo o jednoj Rembrantovoj slici koja je primjer kako ljubav i erotika ne moraju uvijek imati potpuno razgolićen kontekst. Takođe, estetika prepoznatljiva za ovog baroknog slikara dolazi do posebnog izražaja.
Naime, slika Jevrejska mlada dobila je svoj naziv u 19. vijeku, nakon što je jedan kolekcionar zaključio da se radi o ocu koji svojoj kćeri poklanja ogrlicu kao vjenčani poklon. Kasnije je ova tvrdnja osporavana i došlo se do konsenzusa da su ipak u pitanju Isak i Rebeka, biblijski likovi iz Starog zavjeta. Bilo kako bilo, na platnu je prikazan par uoči ili pak nakon svadbenog rituala. Mladoženjina lijeva ruka počiva na mladinom ramenu, dok je desna položena preko njenih grudi. Iako na prvi pogled može djelovati kao požudni dodir, neki istraživači više naginju ka mišljenju da se radi o fizičkom kontaktu koji je lagan i indicira nevinu, čistu, nježnu emociju. Ne gledaju jedno u drugo, pa se može postaviti pitanje da li to označava sumnju u zajedničku budućnost. Mladićev pogled svakako izražava nesigurnost, dok ženin implicira kontemplaciju.
Rembrantov biograf Kristofer Vajt navodi kako je ova slika jedna od najboljih izraza nježne fuzije spiritualne i fizičke ljubavi u istoriji slikarstva. Neki tehnički detalji ukazuju na mogućnost da je Rembrant planirao da naslika djelo većih dimenzija i da Jevrejska mlada zapravo nije dovršena. Međutim, potpis slikara u donjem lijevom uglu svjedoči da možda ipak nije bilo planirano da slika bude većih dimenzija nego što trenutno jeste. Nažalost, ne postoji sačuvan anegdotski kontekst koji bi objasnio nastanak i razvoj kompozicije i ideje koja se iza nje krije. Ipak, neosporno je da smo svjedoci udruživanja dvoje ljudi u bračnu zajednicu. Rekli smo na početku da je identitet ovo dvoje ljudi nepoznat i da je najrasprostranjenije vjerovanje da se radi o Isaku i Rebeki. Međutim, postoje i drugi biblijski ili istorijski junaci koji mogu igrati glavne uloge na ovom platnu. Od starozavjetnih parova poput Avrama i Sare ili Boaza i Rute do Rembrantovog sina Tita i amsterdamskog poete Migela de Bariosa sa njihovim izabranicama, mogućnosti su brojne.
Ono što je meni lično veoma zanimljivo kod ovog platna jeste nedefinisan prostor u kom se mladenci nalaze. Da li je u pitanju njihova privatna rezidencija, odaje u kojima brak treba biti konzumiran ili pak neka vrsta bogomolje gdje je potrebno izvršiti svadbeni obred? Boje su prilično jednolične. Dominiraju zemljani i zlatni tonovi. Crvena haljina koju nosi žena jedina razbija zagasitu paletu koju je Rembrant izabrao za ovo djelo. Bogat nakit ukazuje na dobrostojeće stanje mladenaca tako da, ukoliko se ne radi o biblijskim ličnostima, može se naslutiti da su u pitanju potomci plemićkih porodica.
Ono što posmatračima može djelovati pomalo kontroverzno jeste položaj mladićeve ruke preko grudi njegove žene. Lascivnosti nisu bile strane Rembrantu. Sjetimo se Danaje i Bludnog sina u krčmi. Međutim, teško da možemo tvrditi da je Rembrantova ideja bila da se bavi pojmom požude koja se neminovno očekuje i iščekuje kod ljubavnih prikaza. Kompozicija odiše skladom, harmonijom i mirom. Iako sumnja u iskrenu zaljubljenost mladog para postoji, Rembrant nam nudi priču o poštovanju, privrženosti i dostojanstvu. Postulati braka kao zajednice prikazani su u punoj svojoj slojevitosti i možda upravo zbog toga Jevrejska mlada predstavlja remek-djelo baroknog slikarstva.
Iva Vukotić
Izvor: Časopis Kuš
