Piše: Jovan Markuš
Istoričar „revolucionarnog radničkog pokreta“, nekadašnji radnik arhiva CK SKJ u Beogradu i direktor Državnog arhiva na Cetinju, prof. dr Dragoje Živković postaće početkom devedesetih godina predsjednik „Odbora za vrtanje autokefalne unijatske crkve“. On je 1989. objavio knjigu Poltički testament kralja Nikole, gdje uopšte nije prezentiran kraljev testament, već nečija „verzija prepisa“, u stvari Živkovićeva želja kako bi trebalo da izgleda kraljev testament. Ova Živkovićeva „verzija prepisa kraljevog testamenta“ u odnosu na tekst koji je objavljen odmah poslije kraljeve smrti 1921. god. u listu „Balkan“ doživjela je preko 90 intervencija (dodate i izostavljene riječi, oduzete rečenice, leksički „uljepšani“ izrazi, …). Akademik Dušan J.
Martinović u knjizi Testamenti znamenitih ličnosti i crkvenih velikodostojnika, (Podgorica, 2009) komentarišući kvalitet i naučnu objektivnost Živkovićeve verzije Političkog testamenta kralja Nikole, piše sledeće::,, Prof.dr Dragoje Živković, međutim, nije manirom profesionalnog istoričara bio naučno dosljedan i na nivou objektivnog interpretatora zavještanja testatora. Ostaje nejasno zašto nije obradio i imovinski testament potonjeg crnogorskog kralja? Pojedine klauzule u testamentu tumačio je prema vlastitom „uzusu“.
Na primjer, kada tvrdi da je konfesionalna pripadnost u Srba istovjetna sa narodnošću, nudi naučno neodrživu tezu. Takva tvrdnja ne može imati naučnu podlogu, jer se, bez sumnje, radi o dvjema odrednicama koje se ne mogu poistovjećivati! Još u 19. vijeku, učitelji pa čak i učenici crnogorskih osnovnih škola pravili su razlike između ta dva pojma. Živkovićevo tvrđenje da su „Vjersku determinantu pojma ‘srpstvo’, što će reći poistovjećivanja vjere s narodnošću“ prihvatile i „zvanične politike dviju zemalja“, možemo shvatiti kao njegov separatistički trik.“ (str. 195). Pored nespornog falsifikovanja političkog testamenta, da bi knjiga dr Živkovića djelovala što uvjerljivije, na naslovnoj strani stoji naslov „Politički testament kralja Nikole“ a ispod njega je napravljena fotomontaža faksimila rukopisa imovinskog testamenta sa kojeg je izostavljen datum „Cetinje 12. avgusta 1915“, kako se ne bi moglo otkriti da se radi ustvari o imovinskom testamentu koji je sačinjen ranije od političkog iz 1917.godine.
Drugim riječima podmeće se rukopis imovinskog testamenta kako bi pomislili da se radi o originalnom rukopisu političkog testamenta, koji nema veze sa političkim testamentom. Ja sam 2000.g radeći na mojoj knjizi ,, Povratak kralja Nikole I u otadžbinu“, tražio u arhivu Narodnog muzeja Crne Gore da mi se kopira original imovinskog testamenta kralja Nikole sa koga je dr Živković kopirao rukopis za naslovnu stranu, ali je on nestao iako se u arhivu znalo ko ga je posljednji koristio. Na svu sreću ja sam imao jednu ne baš kvalitetnu fotkopiju testamenta koju sam dobio od upravnice Dvora kranja Nikole 1987.g.i koju sam iskoristio za knjigu na kojoj sam radio. U arhivu Narodnog muzeja Crne Gore tražio sam testament ponovo i prije nekoliko godina, ali imovinski testament je ili trajno nestao ili je negdje sklonjen.
Jovan Markuš: Završetak obnove Cetinjskog manastira – duhovnog ognjišta Crne Gore
Mislim da je osnovni razlog nestanka ili sklanjanja imovinskog testamenta, nesporni dokaz da kralj u spisku nepokretne imovine ne nabraja ni jedan hram, iako je bio zadužbinar prilikom gradnje pojedinih crkava, što današnjoj politici kada je na djelu evidentan pokušaj otimanja pravoslavnih hramova od strane države jednostavno ne ide u korist.
O ukupnoj politici kralja Nikole možemo različito misliti, ali kada je u pitanju njegov odnos prema crkvenim dobrima on može služiti za primjer, što se nije ni čuditi jer je u svojim memoarima zapisao da je kao mladić imao želju da postane kaluđer a misao o monašenju po ugledu na Simeona Nemanju nije ga napuštala ni u starijim danima. Interesantno je primijetiti da je prilikom gradnje svog dvora u Nikšiću, koji se nalazi u blizini Sabornog hrama Sv. Vasilija Ostroškog, tražio od inžinjera Andrije Radovića da dvor bude tako projektovan da se jednog dana može koristiti kao manastirski konak. Odatle i potiče i izreka starih nikšićana kada idu u hram Sv. Vasilija Ostroškog da idu u manastir.
Izvor: IN4S
