(Foto: Istok)
Današnjom izjavom kako, praktički, Crna Gora ne može biti demokratska i proeuropska bez njega i DPS-a, Đukanović je pokazao da su novci koje je napravio sa Brkovićem, Duškom K, Canetom, Statisom, Alijevim, Deripaksom i Bemaksom ( mjereno stotinama miliona eura i dolara) važniji od Crne Gore, njenih građana i njihove sadašnjosti i budućnosti.
Osim toga, izleda da je ponešto naučio pregovarajući sa Kinezima – o auto putu uspješno po njega, (pogledajte zarade Bemaksa gdje je on “neformalni vlasnik” preko Roćena ) i neuspješno, Rudniku Uglja i Termoelektrani Pljevlja jer je po rijecima Predsjednika Kineske Poly korporacije, “ brat Aco” tražio previše – pa zna kako je sve, naime, propaganda. Tako pokušava i danas da se predstavi favoritom Zapada preko sve manjeg broja papiga koje ima.
On taj Zapad laže od jednog novembarskog četvrtka 1999 u mojoj kući i ispred više svjedoka, kada je Zamjeniku Savjetnika za Nacionalnu Sigurnost SAD-a obećao kako neće otići na subotnji susret sa jednim ženevskim bankarom – a, otišao je – koji je, tada, bio na svim američkim crnim listama pranja novca, do momenta kada je, dosta godina kasnije, otišao u počasnu, oproštajnu posjetu SAD-u, kada mu je tadašnja šefica Stejt Departmenta, Hilari Klinton priredila oproštajni govor kao američkom savezniku u kosovskoj krizi 1999.
Tada je njoj i Americi, Zapadu, obećao da napušta politički život jednom za svagda. Vratio se. Trebalo je, dalje, čuvati novce i svoju vlastitu slobodu. Vječita glad prodavača čestitki iz ulice Slobode za novcem, ugledom, ženama koje nije mogao prije toga imati, taštine kakve samo mogu imati loši studenti još grđih fakulteta, nastavio je voditi Crnu Goru prema jednom jedinom cilju: uvećavanju svog pozamašnog cash and equity računa. Europa i SAD (osim protokolarnih susreta koji se nisu mogli izbjeći) nisu više htjeli sa njim za isti stol.
Postao je problem na putu integracije ka EU sa najvećom kleptokracijom koju je stvorio po glavi stanovnika ikada viđenom na europskim dužinama i širinama. Išao je i korak dalje: omogućio je da Crna Gora postane Kolumbija na Balkanu. U produžetcima te tekme stvorio je copy-paste svojoj vlasti u CG, u Srbiji kako bi zaštirio svoja dva partnera u trgovini nedozvoljenim robama. Financirao je i podržavao Vučića, koji ima brata “Acu”, sorry Andreja i koji je također gladan. Jako gladan.Time je postao ozbiljna smetnja Zapadu.
I Zapad je pomislio – doduše, ne tako žestoko kao ja u metafori – da je i pješivačko magare bolje od njega. Ostao mu je , sada, Lajčak, koga je naslijedio od Františeka Lipke, koga je, Lipku, opet “odrađivao” pokojni Vukašin Maraš nekada kao KOS-ovac, a kasnije kap šef Milove Udbe, i dva člana Predsjedništva BIH koje su mu, opet, odradili Tamarica, Mula Ljubo sa dva opskurna partnera sa Tvirera i Senad Pećanin.
(Ako zaboravimo da je bivši poslodavac Zorana Milanovića Rama, premijer Albanije, zamolio Predsjednika RH da ga primi što je, pokazat će se, biti velika greška.) To je SVA “Europa” koju Milo Đukanovic danas ima. Crnoj Gori nema napretka dok taj čovjek ima bilo kakvu političku ulogu u njoj. On i Vučić dva su najveća politička i sigurnosna problema Balkana, danas. To zna i Brisel, i Pariz, i Berlin , i London, i Vašington.
Ratko Knežević
Izvor: Fejsbuk
