Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Mandela je izašao iz dugogodišnjeg zatvora i pozvao na praštanje. Osnovana je komisija za utvrđivanje zlodjela koja je donio aparthejd, ali Južna Afrika je krenula dalje, ne čekajući rezultate rada komisije, koji će neminovno doći i imati svoj epilog. A pored tolikih bjelačkih, biće utvđeni i neki crnački zločini. Crna Gora nije imala aparthejd, ali jeste dugogodišnje potiskivanje jednog broja građana – u drugi plan. Nije imala rasne zločine, ali jeste bratoubilačke zločine činjene iz ideološkoh pobuda.
Crna Gora nema vremena za povratak na „oko za oko, zub za zub“ , niti će joj sreću donijeti filosofija „milo za drago“. Nemamo potrebe ni koristi da namirujemo nenamirene, jer bi to samo produžilo agoniju u nedogled. Treba nam mandelijanski, južnoafrički prekid svih antagonizama. Ona sveto-petrovska momentalna obustava krvnih i svih drugih osveta. Taj će proziv na prekid biti najubjedljiviji i najdjelotvorniji ako dođe iz usta onih koji su istinski bili potlačeni, a to su politički predstavnici Srba, ili ako hoćete predstavnici pravoslavne većine, govornika srpskog jezika.
Na neki način to se desilo kroz usta političara iz PES-a i Demokrata, ali bi bilo jako ljekovito da takvo nešto izgovore i ljudi iz ZBCG. Da pozovu na izgradnju budućnosti, zajedničkog društva, vladavine prava, ne-osvetoljubivosti…. jakih institucija. A ne na vječito kukanje na zadovoljenje nezadovoljnih, na zaposlenje onih koji su bili bez posla. Ako se sprovede prvo, desiće se i drugo. U pravnoj i sređeno državi, biće dobro i široko svima pa i Srbima…. U nagonu i naporu da se Srbi revanširaju za sve nepravde nad njima, proći će nam sto života u dokazivanju ko je više a ko manje zločina učinio…. Eventualni ulazak ZBCG u novu Vladu, ali sa ovim političkim intonacijama – značio bi veliku emancipaciju, i njihov veliki kreativni doprinos takvoj emancipaciji.
Do čitanja u narednom broju..
