Piše: Branislav Predojević
Nakon spektakularnog povrataka nekadašnje glumačke zvijezde Ke Hju Kvana („Gunisi“, „Indijana Džons 2“) u svijet glumačke A-produkcije, ulogom krunisanom „Oskarom“ za mušku sporednu ulogu u filmu „Sve u isto vrijeme“, nakon tri decenije tavorenja u drugom ešalonu filmske industrije, u stvarnoj životnoj priči koja je nadmašila svaku filmsku fikciju, jasna je želja producenata da kapitalizuju njegovu novostečenu slavu.
Problem je što se u toj poplavi interesa za ulogama sad već veterana filmske industrije, ponekad desi odlična ponuda poput serije „Loki“, ali i prilično promašen projekat poput njegovog aktuelnog filma „Ljubav boli“ („Love Hurts“), koji se otvorio u svjetskim bioskopima za Dan zaljubljenih. Iako je na papiru ideja da se spoji romantična komedija i akcioni triler djelovala sasvim legitimno, posebno u svijetlu, sasvim solidne autorske ekipe koja je stala iza iste, realizacija je završila u rutinerski snimljenom filmu sa vrlo malo kreativnog napretka vrijednog pažnje gledaoca. Iza filma je stajao iskusni, akcioni producent i režiser Dejvid Lič („Džon Vik“, „Atomska plavuša“…), akciona koreografija je djelo kultne kompanije „87 Nort“, a u režisersku stolicu stao je veteran koordinatora akcije i borbi Džonatan Eubenio („Dedpul 2“, „Kaskader“). U glavnim ulogama osim Kvana je takođe oskarovka Arijana Deboze („Priča sa zapadne strane“), dok sporedne imaju Šon Ostin (uz simpatično ujedinjenje zvijezda „Gunisa“), harizmatični Danijel Vu i duhoviti Mustafa Šakir. Međutim, film bez obzira na impresivnu zvučnost imena, nije odmakao daleko od potencijala, prije svega, zbog toga što je u startu imao konfuznu i prekomplikovanu priču, a što je za ovaj profil filmova kobna greška.
Dovoljno je pogledati bilo koji film Džeki Čena (o čijem je očiglednom uticaju ovdje suvišno pričati) ili još bolje kultni klasik Kirka Vonga „Fatalna otmica“ iz 1998. godine, da bude jasno da u ovakvoj žanrovskoj kombinaciji priča mora biti jednostavna pravolinijska veza između dvije akcione scene, a ostatak popunjavanja radnje počiva na talentu, harizmi i hemiji glavnih zvijezda. U ovom slučaju problem je što je zaplet scenarističke trojke (Metju Marej, Džoš Stodard i Luka Pasmoreo) o bivšem ubici kineske mafije Marvinu Gejblu (Kvan), koji je zbog emocija prema svojoj žrtvi Rouz (Deboze) odlučio da napusti svijet kriminala i da živi sakriven iza maske ljubaznog trgovca nekretninama dok ga prošlost ne sustigne, pretjerano konfuzan, rasplinut i nedorečen po pitanju mješanja žanrovskih elemenata.
Uz brojne hronološke skokove, dvostruku naraciju dva glavna lika i višak likova, raspon između akcionih scena je, prosto rečeno, postao prevelik, a neuvjerljivi dijalozi i monolozi te evidentno odsustvo hemije između ne pomažu da se taj raspon bezbolno izdrži. Tačnije rečeno, počinje da vas pomalo boli duša, ali ne zbog uvjerljivosti filmske ljubavi, već zbog dužih momenata dosade dok čekate sjajno koreografisane i snimljene akcione scene.
Koliko se god Kvan trudi da uvjerljivo dočara dva lica svoje ličnosti, dobrice iz predgrađa i okrutnog ubice iz svoje prošlosti, njegovo zalaganje ostaje uzaludno, jer niti dobija adekvatnu reakciju od svoje partnerke, niti njegova harizma može spasiti banalizovano napisane momente ljubavne romanse. Da bude gore, ovi propusti se dodatno ističu, uvjerljivim nastupima epizodista poput Ostina kao kaubojskog trgovca nekretninama, Šakira kao poeziji sklonog plaćenog ubice ili Danijela Vua, elegantog, smirenog mafijaša, koji ima sklonost da u sekundi, ljude ubija slamkama za čaj!
I ovaj narativni postupak po principu, malo toplo (akcija) – malo hladno (romantična komedija), doslovno uništava bilo kakav tempo filma, jer dok dočekate završni obračun, u kojem je jasno ko će trijumfovati nakon prve akcione scene na početku filma, smoreni ste zbog bezbrojnih digresija, razvučenih neakcionih scena i odsustva emocija glavnih protagonista, dok je zabava svedena na povremene glumačke uzlete epizodista, par zanimljivih omaža, u rasponu od Tarantina do pomenutog Kirka Vonga, te nekoliko zaista spektakularnih akcionih trenutaka dostojnih reputacije autorske ekipe potpisane ispod filma.
Sa druge strane, jasno je da je pomenuta reputacija majstora akcije došla glave nježnijem žanrovskom segmentu filma u kojima se veterani filmskih obračuna nisu baš najbolje snašli, stvorivši kao finalni rezultat, da parafraziramo naslov jednog sličnog, ali daleko uspješnijeg pokušaja žanrovskog ukrštanja, ubicu premekanog srca, što je za taj posao, siguran put u propast.
Piše: Glas Srpske
