Piše: Miloš Lalatović
Ko je veliki? Veliki su svi oni obični ljudi koji nose teret života, ona žena što žuri na posao, koja trpi uvrede na poslu i omalovažavanja za malu platu da bi izdržavala djecu. Velik je onaj beskućnik, koji svaki dan trpi uvrede i prekore, što se ne zaposli, nego leži na ulici i prosi, a da pritom niko ne zna njegovu priču, i on smireno uzme žutu paru čovjeka, koji ga je iskritikovao, pritom misleći taj ,,dobrotvor“ da je nešto veliko uradio i da je on taj veliki čovjek.
Miloš Lalatović: Nik Drejk, legenda, koju svijet za života nije primijetio
Veliki je i onaj alkoholičar, koji je predmet podsmjeha, zbog svog nepovezanog govora i teturanja, alkoholičar, koji je postao to, zato što su mu roditelji usipali pomalo rakije u cuclu da bi bio miran, dok oni rade. Veliki su i svi oni ljudi obuzeti raznim porocima, koje svaki dan omalovažavaju poročniji od njih, i oni to ćutke podnose. Veliki su i sva ona usamljena djeca, koja trpe nasilje svojih ,,drugova“, i nikoga nema da ih odbrani, jer nisu nikome ni bitna. Veliki su i svi oni usamljeni ljudi, koji sami šetaju po parkovima, koji možda i nikoga nemaju, čija se tijela usmrde posle smrti u stanovima gdje žive, jer nikog nema da ih posjeti, i koji se često sahranjuju o trošku države. Veliki su svi oni veliki-mali ljudi koji se ničim nijesu istakli osim što su bili predmet podsmjeha, prekora i kritike, a oni su najčešće mirno sa blagim osmjehom na sve to odgovarali, niko i ne znajući njihovu tihu radost ili muku.
