Piše: Jovan Džodžo
Gost tribine „Svobodijada“ održane u “Zahumlju” u okviru manifestacije „Septembarski dana kulture“ bio je književnik Gojko Đogo.
Pjesnik i eseista Gojko Đogo, poznavaocima književnosti poznat je po knjizi “Vunena vremena”, kojom je izazvao politički cunami u bivšoj Jugoslaviji, zbog čega je 90-ih godina prošlog vijeka, bio zatočen u zatvoru u Padinskoj skeli.
O pjesniku koji slovi za paradigmu pobune, njegovom arhaizovanom i slikovitom lirskom izrazu, nastalom uz unutrašnje potrebe da se određeni događaji, procesi i zbivanja zabilježe govorio je književnik Budimir Dubak.
“Jovan Delić kaže za Gojka Đoga da je “jedini crni argonaut srpskog pjesništva”. “Vunena vremena” je “knjiga potres”, koja je bila i ostala kultna Đogova knjiga, ali nedovoljno i suviše jednostrano pročitana u jednom zagađenom kontekstu, pod pritiskom sudskog procesa i lavine političkih diskvalifikacija”, naveo je Dubak.
Knjiga pjesma “Vunena vremena” (1981.) sinonim za period prije četiri decenije, obilježila je Đogovo kasnije stvaralaštvo. Knjigom pjesama “Klupko” zatvorio je trilogiju započetu zbirkama “Vunena vremena” i “Crno ruho”.
“ Sticajem istorijske okolnosti knjiga “Vunena vremena” pojavila se u vremenu kada su ljudi bili u neizvesnosti i svi su očekivali da će dogoditi nešto što će načeti kult apsolutnog gospodara. Ljudi su učitavali ono što su dugo nosili u svojim glavama, ali nijesu smeli to da iskažu. Ta knjiga personifikuje jedan pesnički jezik preveden na politički. U šali često kažem da su najbolji tumači moje poezije bili tužilac i sudija, oni su moju knjigu pročitali na način na koji sam i poželio, ali i bio zatočen. “Vunena vremena” su postala neka vrsta sinonima za jedno vreme. I danas možete čuti da neko pomene tu sintagmu, iako zapravo ne zna o čemu je reč”, kazao je Đogo.
Đogove knjige nijesu lirske ispovijesti, već prikaz smjena raznih događaja i posledica promišljanja o sudbini današnjeg čovjeka.
“Moje pesme su svjedočanstvo jednom vremenu, kako smo živeli i šta smo proživeli. Pesnici i uopšte, svi stvaraoci ne mogu uspostaviti distancu, makar ne onu diskretnu, sa vlastitom sudbinom, sa onim što nazivamo karakter. To je taj etički kod koji je vidljiv u poeziji, na kojem insistiram, naš temelj, koren, odakle strujnica pjesničkoj jezika. A istinski glasovi se prepoznaju, svejedno da li menjaju pesničku formu ili način kazivanja, ali autentično se uvek prepozna”, naglasio je Đogo.
Objavio je dvadesetak pjesničkih i eseističkih knjiga, koje su provedene na oko 15 jezika, među kojima su engleski, francuski, njemački, ruski i španski.
Njegovu poeziju kazivale su Teodora Čukić i Ksenija Đukić, saradnice u nastavi na Studijskom programu srpski jezik i južnoslovenske književnosti Filološkog fakulteta Nikšić.
Moderatorka je bila književnica Milica Bakrač, urednica tribine “Svobodijada”.
