Piše: Branislav Predojević
U startu lišen ideja o angažovanom pseudoartizmu ili cehovskih ambicija za nagradama jedan od najproduktivnijih scenarista današnjice Tejlor Šeridan uz pomoć režisera Bena Ričardsona pretvorio je drugu sezonu serije „1923“ u kreativni vrhunac svoje ikonične vestern poetike o pravim Amerikancima sa zapada.
Epska saga o porodici Daton započela je matičnim serijalom „Jelouston“, koji je završen prošle godine nakon pet sezona, pomalo neslavno, prije svega zbog neplaniranog razlaza sa glavnom zvijezdom Kevinom Kostnerom, ali Šeridan je razvio čitav ciklus sporednih priča („1883“, „1923“ „Madison“, „6666“, „1942“) koje donose nove dijelove u slagalicu kaubojske porodične sage u trajanju od vijek i nešto.
Konkretno, u ovom spin-ofu, kombinujući vestern poetiku sa žanrom avanture i krimića, Šeridan je polako, ali sigurno, gradio kroz 16 epizoda dvije sezone, zaplet o sukobu dva svijeta, jednog koji nestaje i drugog koji dolazi ne mareći ni za koga ko se ne uklapa u njegova pravila i norme. Šeridanovi junaci su hrabri i surovi ljudi koji lično brane svoju teško izborenu slobodu, a s druge strane bezobzirni i surovi kapitalisti koji iz sigurnosti biju svoje bitke spletkama, novcem, advokatima i tuđim životima. Granica između njih možda često djeluje nevidljivo, prosto rečeno, surova vremena traže surove ljude, ali koliko god Datonovi bili okrutni u odbrani svojih prava, oni, za razliku od svojih protivnika, ne planiraju da prekopaju zemlju radi ruda, istrijebe životinje i ljude na njoj uzimajući im egzistenciju i dušu radi nekoliko miliona dolara više na vlastitom računu.
Daleko mračniji, krvaviji i nasilniji ton serije „1923“ u odnosu na matični serijal „Jelouston“ dodatno istaknut manjkom pionirske romantike koja je bila zaštitni znak „1883“, u prvi plan stavlja upečatljive karaktere i brutalnu atmosferu vremena odumiranja vestern mitologije Divljeg zapada pred naletom civilizacije i njenih pravila. Bezdušnu mašineriju kapitalizama novog doba ne interesuje mnogo pojedinac i njegova sloboda, već profit po svaku cijenu, što znači da će, ko god se nađe na njenom putu, biti samljeven, uključujući i članove klana Daton, samo što će se ovaj put bogati industrijalci predvođeni Donaldom Vajtfildom (Timoti Dalton) namjeriti na pogrešne ljude, koji će do posljednjeg braniti zemlju koju su osvojili oružjem i krvlju.
Šeridan je okupio glumački tim teškaša predvođenih Fordom i Mirjam, koji sa lakoćom igraju svoje sudbinske karaktere, dok im iz drugog plana jednako uvjerljivo asistiraju mlađa pojačanja kao sjajni Brendon Sklenar ili krhka Džulija Šlefner, kao njegova vjerenica Aleksandra, gradeći daleko kompleksnije i uvjerljivije karaktere u odnosu na matični serijal.
Ništa manje nije uvjerljiv iskusni Dalton, kao negativac u liku bogataša i psihopate Vajtfilda, koji ne bira sredstva i načine da zadovolji svoje strasti, bez obzira na to da li su u pitanju gomilanje profita ili mučenje žena, dok im iz drugog plana podršku rutinski daje nekoliko odličnih epizodista poput Nives Teon, kao Indijanke Amine ili Džeromi Flin, kao ambiciozni ovčar Baner.
Šeridan u svom već prepoznatljivom stilu polako razvija priču, dajući likovima dubinu i sadržaj, dok vješto balansira vestern, dramu, humor i romantiku u unikatnu priču koja nosi prepoznatljive arhetipske koordinate „Jelouston“ univerzuma. Raskošna produkcija od skoro 30 miliona po epizodi uočljiva je u svakom kadru, sa perfektnom fotografijom i kamerom koje izvlače maksimum iz surovih i prelijepih predjela Montane i Teksasa, nadopunjujući glumačku igru i scenarističku postavku iz epizode u epizodu. Možda Šeridan na momente navlači zaplet na tanku ivicu banalizacije ili bespotrebno nabija minutažu sporednim zapletima, bez pretjerano jasne veze sa centralnom linijom priče, ali snaga i uvjerljivost njegovih likova te ikonična atmosfera skoro svakog kadra s lakoćom drže seriju iznad prosjeka.
Kada se surova zima koja je Datonove dovela na ivicu opstanka, napokon okonča stiže kratko ljeto, u kojem oni pobjeđuju svoje protivnike, uz krvavu i skupu cijenu, ali Jelouston ostaje u njihovim rukama, prkoseći kao trijumf volje i hrabrosti pojedinca nad surovošću prirode i čovjeka. Čekamo „1942“…
Izvor: P-Portal
