Piše: Miloš Lalatović
U jeku sukoba u Ukrajini, dolazi do po. djela na mnogo nivoa, tako i u kulturnom, pa i kulinarskom. Jedno od glavnih jela zaraćenih strana Rusije i Ukrajine je boršč. Ali nije ovo jelo samo njihovo, dosta je prisutno i u Poljskoj, Rumuniji, Moldaviji.
Ovo je sirotinjsko jelo, koje je vremenom izgradilo svoju reputaciju i ugled i postalo planetarno. Kao što Italijani imaju špagete, picu, Japanci suši, tako Rusi, Ukrajinci,ali i već pomenuti narodi imaju boršč. Popularizaciji boršča u zapadnim državama, prije svega Americi, doprinijela je i brojna jevrejska populacija, koja vodi porijeklo baš iz Rusije,Ukrajine, Poljske.
Tako da se boršč može smatrati i jevrejskim jelom. Mnogi imigranti generacijama kad odu iz svoje države čuvaju uspomenu na jelovnik iz matične države. Pošto se ti recepti prenose usmenim putem često se vremenom izgubi njihova preciznost. Tako i pisac Aleksandar Hemon, koji je iz Bosne, porijeklom Ukrajinac, a od početka devedesetih živi u Americi, u svojem romanu Knjiga mojih života, govori kako se u njegovoj porodici, prilikom širokih okupljanja tokom godišnjih odmora sačuvao običaj kuvanja boršča. To je radila najčešće njegova baka, ali i brojne tetke, strine i itd. I svako je imao svoj recept. Uglavnom su u njega osnovni sastojci bili cvekla, pasulj, krompir, meso, mada može i bez njega, a kako ga je ko spremao dodavao je i nešto po svojoj mašti. Kako kaže Hemon, uvijek je bio odličan, naročito kad ga je kuvala baka.
I uvijek ga je bilo još, ma, koliko ga jeli, a tek sledeći dan je bio još bolji. Tako dolazimo do zaključka, pošto i u Bosni pored svih ostalih njenih naroda živi i određen broj Ukrajinaca, koji su čak imali i svoju crkvu, nije nažalost preživjela užase rata, da je boršč i bosansko jelo. Možda odatle potiče i čuveni bosanski lonac, jer i u njega, kao i u boršč stavljaju se mnogi sastojci. Boršč ,,bosansko“jelo. . .
