Skupština ima potpuno ovlašćenje da razriješi dužnosti svakog ministra po predlogu svakog ustavnog titulara inicijative, i to nije rekonstrukcija Vlade
Skupština ima jasan pravni prerogativ da razriješi dva ministra za čije razrješenje podnijet predlog ili da jednako tako odbije taj predlog.
Nebitno je: da li je predlagač/inicijator, Vlada u tehničkom mandatu ili 25, odnosno, 27 poslanika Skupštine Crne Gore. Pravna vlast je nesumnjivo i apsolutno isključivo „u rukama“ skupštinske većini od najmanje 41. poslanika.
Oko toga uopšte ne može biti razumne pravne dileme. Naime, ovde je posrijedi drugi ustavno-procesni mehanizam i institut od instituta rekonstrukcije, jer rekonstrukciju može zaista izvršiti samo Vlada u mandatu, a ovoj Vladi je nesporno izglasano nepovjerenje.
Namerno i ciljno se forsira mantra koja je tačna: „Naravno da Vlada kojoj je izglasano nepoverenje/prestao joj je mandat/ ne može vršiti rekonstrukciju“. Dakle, nije dilema da je to tačno, tačno je, ali ‒ ovdje Vlada ne vrši „rekonstrukciju“, nego Skupština kao jedini i nesporni ustavni titular najviših prerogativa/ovlašćenja ‒ jer ima jasnu vlast da „razrješava dužnosti, kako ministra Vlade u punom mandatu, tako i ministra koji je u tehničkom mandatu“.
Cijela je razlika u tome da se na njihova mjesta ne mogu postavljati druga lica za ministre, (e to bi bili ostvarenje pravne ustanove: „rekonstrukcija Vlade“. Ovdje te resorne nadležnosti preuzima da vrši u v. d. stanju: ili zamjenik tog ministra, ili koordinator tog resora ili sam premijer. Kao što je starješina odnosno predstavnik resora nakon razrešenja ministra Leposavića bio bivši premijer Zdravko Krivokapić (to je bilo i pravno i, naravno, ustavno potpuno nesporno i bez riječi prigovora). Čak je tada predsjednik Sudskog savjeta (Zvicer) pozivala premijera Zdravka Krivokapića na sjednicu Sudskog savjeta kao ujedno i „predstavnika Ministarstva pravde“.
Tu baš ne igra nikakvu pravnu ulogu: to što je Vlada u tehničkom mandatu. Naprotiv, to Skupštini nesumnjivo olakšava ovo razrješenje.
Dakle, imamo na djelu da se zapravo vrši grub pokušaj opstrukcije realne pravne moći i vlasti Skupštine i to kroz zamjenu teza i gura naizgled primae facie logična teza da naravno: „Vlada u tehničkom mandatu ne može vršiti rekonstrukciju“, (kažu: „mrtva je“ a jasno je da nije mrtva i da radi već neko vrijeme u tehničkom mandatu). Jer ovdje se ne vrši rekonstrukcija Vlade (da se neki ministri zamjenjuju drugim ministrima), već samo razrješenje dva ministra a na njihova mjesta stupaju kso vršioci dužnosti lica iz tih resora ili nekog drugog resora iz te postojeće tehničke Vlade.
Nije moguće da manjina u Skupštini niti ministri i to u tehničkom mandatu biti ‒ iznad Skupštine i iznad Ustava. To bi tek u tom slučaju i objektivno i stvarno bilo i ozbiljno i teško ‒ kršenje Ustava.
Iskoristiću pravnu i to ustavnu analogiju koja će biti korisna i svima osvijetliti razum: „Nije po elementarnoj pravnoj logici a razumu normalno da Skupština može (41 poslanik) uvesti ՚ratno i vanredno stanje՚“ ‒ a da ne može razriješiti dva ministra Vlade i to ove Vlade koja je van mandata, tj. u tehničkom mandatu.
Na kraju, uz malo ironije: „Skupštini je mnogo tehnički lakše i pravno daleko lagodnije da razriješi bilo kojeg ministra u tehničkom, nego ministra u redovnom mandatu“. Svejedno je, jer je posredi ustavomerno neosporivo ovlašćenje Skupštine Crne Gore. Skupština može kad god hoće, jer joj tu vlast daje Ustav i ustavni sistem Crne Gore ‒ da razriješi bilo kojeg ministra, budući da je to u njenoj nadležnosti shodno članu 82 stav 1 tačka 12 Ustava koji propisuje: „Skupština bira predsjednika i članove Vlade“.
Jedino ustavno pravno ograničenje Vlade kojoj je izglasano nepoverenje je sadržano u članu 110 stav 3 Ustava: „Ne može da raspusti Skupštinu“. Uostalom, nepogrešivo opšteprihvaćeno pravno pravilo u ovakvim i sličnim kazusima u pravnoj književnosti i praksi je: „Ko može više, taj može i manje“.To je sve. A sve drugo su ili teorije i/ili politikantske teoreme sveukupno ‒ samo jedno jalovo i puko „doktriniranje u cilju da traje unedogled“ obesmišljavanje demokratije i Ustava Crne Gore.
Vladan S. Bojić, pravnik
