Zoran Ćirjaković govori za Žurnal o orijentalnim korijenima srpske kulture i elitama koje ih ne prepoznaju.
Razgovarao: Aleksandar Živković
Upozorili su me da „govori brzo i mnogo kaže“. Zaista, moram da snimam, a ne da zapisujem intervju. Maksimalno je koncentrisan na odgovore jer „misli dakle botuje“. Profesionalac. Ko zna koliko je intervjua uradio i dao. Profesionalac sam i ja, ali volim olovkom da uzmem teze za anamnezu. Na kraju je po njegovom, mi u Žurnalu smo gostoprimljivi, na prvom mjestu.
Jedan moj prijatelj Vas naziva Abu Ćirjakom zbog Vašeg zalaganja, koliko ga ja razumijem, da srpska kultura osvijesti svoje orijentalne korijene. Uvijek se sjetim Bogdana Popovića koji je na 25. godišnjici Srpskog književnog glasnika rekao:“Kritikovali su nas što smo bili okrenuti Zapadu. Ali kultura je bila na Zapadu. Da je bila na Istoku i mi bi se okrenuli Istoku.“ Bogdan Popović, slomljen i očajan, preminuo je u vrijeme savezničkog bombardovanja Beograda 1944. godine, događaja koji nikako nije mogao da prihvati. Pitanje jeste – gdje je danas kultura? Kuda da se okrenemo?
To što govore Abu jeste lupetanje, jer nemam dece, pa mogu samo da budem Bin Ćirjak (sin Ćirjakov, kao što ja nazivam gospodina Lompara – Bin Njegoš, sin Njegošev). Sa Abu Ćirjak počeo je Svetislav Basara odgovarajući na moju kritiku njegovog angažmana, što je, inače, bio moj poslednji antivučićevski tekst.
Mi smo svi ovde orijentalizovni. Za vas u Crnoj Gori ne znam, neke stvari o Crnoj Gori znam, neke ne znam. Vi ste mnogo bliži albanskom mentalitetu. Zato ste toliko uspešni u Srbiji, ne svi, razume se. Crnogorci po identitetu su svi isti: nema kulturnih razlika između onih koji se izjašnjavaju kao Crnogorci i onih koji su Srbi. Ali, vi Srbi iz Crne Gore niste isti kao Srbi iz Srbije. Vi ste na vrhu ledenog brega isti kao mi, a na drugom kraju se razlikujete, što je jako važno s obzirom na činjenicu da su Srbijom, uglavnom vladali Crnogorci.
Dobro sada Srbijom vladaju Bosanci…
Polako, polako, komplikovanije je to. Zato što ste plemenska zajednica, mentalitetski slična Albancima…
Mogao bih da kažem da sada u Crnoj Gori postoje etnički Crnogorci, kakve je stvorio ili osnažio Milo Đukanović, postojali su oni i ranije; on je od njih pravio (nije bio toliko uspešan koliko je želeo, ali imao je uspeha) slučajno pravoslavne Hrvate sa albanskim mentalitetom, dok su etnički Srbi u Crnoj Gori ponosno pravoslavni Srbi sa albanskim mentalitetom.
Zoran Ćirjaković govori za Žurnal (1): Srpstvo je policentrično
Tako vidite stvari u Crnoj Gori, a šta je sa ovim orijentalnim korijenima srpske kulture?
To je društvena činjenica. Duboka kultura srpska jako je daleko od ruske. Mi smo sa njima slični po tom vrhu ledenog brega, pravoslavlje, slovenstvo, ali su oni po kulturnom obrascu i mentalitetu daleko od nas kao Šveđani. To se vidi po Rusima koji su došli ovde.
I tu se sve svodi na – Cecu. Sinedoha ili skraćenica ili drugo ime koja opisuje srpstvo u Srbiji, a ona je danas matica srpstva, nije Sveti Sava, i to je loše što nije, to je – Ceca. Rusi nemaju Cecu. A imaju Uzbekistanci, Bugari, Rumuni, Grci, skiladika i gomila turbofolka, a tek Turci, Egipćani, Sirijci…
Mi sada možemo da se okrenemo politički, geopolitički na Zapad. Ali ne možemo da izvrnemo sebe iznutra. Mi smo orijentalni narod u Evropi. Mi smo drugi i drugačiji Evropljani. Ovo što je u nama ispod kože, to je orijentalno. To se jako sporo menja. Nevidljiva kultura, duboka, se jako teško menja. Samo su dve kulture u Evropi uporedive sa srpskom po tom sporom menjanju mentaliteta. To su Portugal i Grčka. Znači takav nam je kulturni obrazac. Kulturni obrazac naš nije ono što kažu Slobodan Jovanović i Milo Lompar, to je ono što kaže, nasuprot njima, najveći autoritet u antropologiji Rut Benedikt, koja je uvela taj pojam u nauku.
Taj Vaš Bogdan Popović… mi možemo da se obučemo kao zapadnjaci, da jedemo picu i slušamo Vagnera, ali mi smo orijentalni ljudi. I tu smo isti: Dubravka Stojanović, Sonja Biserko, Vojislav Šešelj i ja.
Svi su ti naši intelektualci bili divni, dobronoamerni ljudi, ali su se zagledali u neke knjige i kulturna elita je u knjigama prepoznala neku Srbiju koja ne postoji.
Vi u Crnoj Gori nemate ni autošovinizam ni samoporicanje, kao što ih nema ni u Republici Srpskoj. Mi u Srbiji imamo tri samoporicanja: jedno građanističko, drugo, prosvetiteljsko koje sada zastupa gospodin Lompar i treće, najmanje maligno, zavetno koje je zaokružio Žarko Vidović. Naravno i prosvetiteljsko i zavetno samoporicanje ima svoje duboke korene. Naša elita ima problem s tim kakvi smo ispod kože. Ona se toga gadi. Mi smo belci i u Evropi smo i taj spoljni okvir joj je preči. Govorim o Srbiji. Vi u Crnoj Gori nemate taj problem, imate neke druge probleme o kojima ću da govorim kasnije.
Nedavno sam čitao Vaš tekst u kome, polazeći od Gramšija, kritikujete aktuelni srpski nacionalizam. Meni se čini da je u uslovima još jednog Kosovskog poloma, nužna i kritika srpskog nacionalizma. Šta je po Vama problem sa današnjim „srbovanjem“?
Divno je srbovanje. Ali ovo u Zadruzi, na svadbama, vašaru u Šapcu ili kao ikona na zidu. Problem je sa elitama. Danas vođe srpskog nacionalizma, kao Milo Lompar, hoće da mi postanemo ponosno pravoslavni Hrvati. Srpski nacionalizam politički i ne postoji van onoga koliko je Vučić real-nacionalista, malo-nacionalista ili kako hoćete to da nazovete. Van toga srpski nacionalizam je klinički mrtav. U narodu ima većinu, ali se elita gadi naroda. Oni hoće neke idealne a ne realno postojeće Srbe. Zato ne umeju da se obrate narodu i zato je jedina alternativa Vučiću, ne Dinko Gruhonjić lično, već snage koje oličava Dinko Gruhonjić.
Administratori javljaju da je stiglo dosta prigovora čitalaca na prvi dio intervjua. Stigle su, istina, i neke pohvale. Možete da svoje mišljenje pošaljete na zurnalportal@gmail.com. Nastaviće se…
