Kako je napisana rječnikom tog vremena, Turci jesu osmanlijska vojska, okupatori i ratni neprijatelji, a ne civili. A kako je priroda rata da se porazi neprijatelj, u pjesmi kao izrazu jednog rata, nema ništa sporno. Zato su komentari da se radi o pjesmi koja poziva na ubijanje Turaka, iste pameti kao kad bi neko rekao da „Jeremija pali topa“ ili partizanske pjesme pozivaju na ubijanje Njemaca, Mađara, Italijana ili Bugara.
Tekuća priča oko pjesme „Od glave Zete do grada Spuža“ je pogrešna sa svake strane, ali krenimo redom. Po mojim saznanjima, pjesma se prvi put na nosaču zvuka (gramofonskoj ploči) pojavila 1987 u SFR Jugoslaviji. Album izvorne grupe Crna Gora donio je deset pjesama, među kojima i navedenu. Ostale pjesme su zavičajno ljubavnog karaktera, kao npr. „Čuvam ovce po planini sama“ ili „Sinoć sam te sanjao, mila“, još par planinskih romansi, ali i pjesma „Dapčeviću druže Peko“, očito posvećena legendarnom partizanskom komandantu.
Grupa je bila sastavljena od poznatih crnogorskih guslara koji su prije toga zajedno izdali bar dva albuma crnogorskih (i hercegovačkih) izvornih pjesama, a pojedinačno desetine solo guslarskih i to za tadašnje velike izdavače Jugoton iz Zagreba i Jugodisk iz Beograda.
Savo Kontić je pored standardnih epskih pjesama izdao i „Poemu o borbi i radu “ povodom 30 ustanka i razvoja tadašnje socijalističke domovine. Striktno dakle govoreći radi se o jednoj od pjesama iz XIX posvećenoj junacima koji su se nakon Nevesinjske, puškama izborili za međunarodno priznanje Crne Gore koje je nastupilo 13. jula. Kako je napisana rječnikom tog vremena, Turci jesu osmanlijska vojska, okupatori i ratni neprijatelji, a ne civili. A kako je priroda rata da se porazi neprijatelj, u pjesmi kao izrazu jednog rata, nema ništa sporno. Zato su komentari da se radi o pjesmi koja poziva na ubijanje Turaka, iste pameti kao kad bi neko rekao da „Jeremija pali topa“ ili partizanske pjesme pozivaju na ubijanje Njemaca, Mađara, Italijana ili Bugara.
Pjesma je odraz jedne epohe i može se tumačiti samo kao spomen na jedan oslobodilački rat. Nažalost, pjesma je dobila svoj veliki povratak na scenu zloupotrebom od strane navijača Crvene Zvezde, kada su je pustili uoči košarkaške utakmice sa turskim klubom. Stih „leleču turci, kukaju bule“, je posebno prijao šovinističkom uvu, jer je u srpskoj poeziji vrlo teško naći sličan, a da toliko ponižava neprijatelja u širem smislu.
Surova je istina da oni koji je danas pjevaju ne misle o hrabrosti crnogorskog oružja, nego o načinu da ispolje mržnju prema drugoj nacionalnoj grupi. I na izvođenju te pjesme danas pada u vodu sva priča da si nacionalista jer voliš svoje. Pjesme o vrijeđanju druge strane su rezervisane za stadione i mogu da se pjevaju tih 90 minuta, ako neko baš ima potrebu da se isprazni. Zato smo od Rimljana i dobili arene. Na svakom drugom javnom mjestu, za takav repertoar ne smije biti mjesta, a posebno ne u ovako zapaljivom društvu. Srpska pjesmarica je toliko bogata i sveobuhvatna da ima hiljade patriotskih pjesama koje bi mogle doći na red prije „Zete“. Zato braćo, Gugl u šake, obogatite repertoar da budete bolji, a ne gori.
Nebojša Babović
