Milo Đukanović je svojim imenom i prezimenom bio na čelu liste koja se na posljednjim izborima strmoglavila sa vlasti. I to na izborima koji su za glavnu temu kampanje imali njegov agresivni odnos prema SPC. Od tada, evo dvije godine, on ne odustaje od te anti-crkvene priče.

Milo Đukanović procjenjuje kvalitet TU između CG i SPC, i traži silna preispitivanja. Draginja Vuksanović- Stanković prijeti da neće biti potpisivanja ugovora. A neka tamo partijica SD, i nekakva organizacijica ”21.maj” i nekakva grupica građanica sa Cetinja poručuju da se NIKAD neće obnoviti kapela na Lovćenu! I sve je to tako legitimno. U smislu, legitimno je da se to kaže. Svako ima pravo da kaže šta hoće i da poruči šta neće. Ali bih ovdje otvorio pitanje koliki je legitimitet ljudi koji ovo izgovaraju?
A legitimitet u djelovanju političkih subjekata u suštini znači: podrška građana nekom političkom projektu. Dakle, svako može da se oglasi, ali kad se oglašavaju političari treba znati koliku podršku građana ima projekat, ideja ili stav iza koje/pred kojom stoje govornici?
Dakle, Milo Đukanović je svojim imenom i prezimenom bio na čelu liste koja se na posljednjim izborima strmoglavila sa vlasti. I to na izborima koji su za glavnu temu kampanje imali njegov agresivni odnos prema SPC. Od tada, evo dvije godine, on ne odustaje od te anti-crkvene priče, i? Pada podrška građana Crne Gore njegovoj partiji i njegovoj politici. Od tada do danas, Đukanovićev DPS gubi vlast i uticaj i brojnim opštinama Crne Gore. Na posljednjem istraživanju javnog mnenja profesionalnih agencija, pokazuje se isti podatak. Đukanović nema legitimitet, nema podršku crnogorskih građana. A ono što je imao – opada. Ako on još uvjek i jeste legitimni predsjednik države, njegov odnos prema Crkvi je građanski poražen.
I dok DPS-u pada podrška građana, SPC ima jednak i konstantan nivo te podrške.Još je više upitan legitimitet partija koje se oglašavaju sa ivice cenzusa, ili organizacija koje ne postoje na mapama političke podrške. Zato, poruke, prijetnje i opomene koje javnosti nude ove organizacije proizvode samo jedno jedino pitanje: u ime koga, kolikog broja građana, svi oni ”čuvaju” Crnu Goru?
P.s.
I još jedno pitanje: od koga? Od građana Crne Gore kojih ima više od njih, i kako vrijeme ide biva ih sve više.
Milija Todorović