Jedno poglavlje, pod nazivom „Vrt“, u novom broju časopisa „Polja“ (br.540), u izdanju Kulturnog centra Novog Sada, posvećeno je, Pekićevom romanu „Besnilo“, povodom 40 godina od objavljivanja. Njime se, pored ostalih, bavi, Zorica Đergović Joksimović, koja napominje da je ovaj roman piščevo zaveštanje.

– Događajna i vremenska zgusnutost, za koju se pisac opredelio u „Besnilu“, ima, pored formalnog, i svoje unutrašnje, idejno opravdanje. Šta nam je tom furioznošću ubrzanog tempa i posledičnom kondenzovanom događajnošću Pekić prikazao i poručio? Najpre, da se krhki društveni poredak opterećen dugotrajnim problemima i manjkavostima sve brže i brže kreće ka tački bez povratka, što, s obzirom na to da je reč o procesima dugog trajanja, u uobičajenim okolnostima ne bismo mogli da sagledamo, ili bar ne tako lako, baš kao ni neprimetne, ali izvesne promene zvezdanog neba. Veštački virus je agens, katalizator koji će ubrzati i ogoliti besnilo koje predugo tinja i omogućiti autoru da, ako je već međunarodni aerodrom „Hitrou“ mikrokosmos, onda i vremenski opseg radnje pretvori u ogledalo naše (mikro)istorije. Zaista, pred našim očima odvija se predstava u kojoj je prikazan svet, ali i njegova istorija, u malom – navodi Zorica Đergović Joksimović.
Na antropološko i ontološko zlo u ovom romanu ukazuje Nebojša Lazić, zaključujući da je „ljudsko zlo i njegovo dejstvo mnogo efikasnije (asistira mu premoćna inteligencija) od onog koje nanosi bilo koja druga predatorska vrsta“
„Bioetikom u kontekstu rata sa prirodom u „Besnilu“ bavi se Monja Jović, koja na početku ovog svog rada beleži da „dosadašnja tumačenja koja ističu žanrovsku polimorfnost i neupitnu značenjsku slojevitost Pekićevog „Besnila“, kao i njegovu nesumnjivu književnu i estetsku vrednost, propuštaju da uvide ne samo da forma dela dolazi iz prostora naučnofantastičnog žanra, od kog baštini koncept spoznajnog oneobičavanja, već i vezanost „Besnila“ za jedan određeni, specijalizovani podžanr sa kojim Pekićev roman vodi živi dijalog i na čijem je fonu u najvećoj meri i osmišljen“.
Liku Gabrijela u ovom romanu posvećen je rad Violete R.Mitrović, koja između ostalog, primećuje da ovaj junak „istodobno traje i kao Arhangel Gabrijel, i kao mitski junak Tezej, i kao kaluđer—flagelant, i kao paragon ludosti razumevane na specifičan način, a nadasve – kao Atlantiđanin. Na snazi je stoga identitetska simfonija, dosezanje konvergentnog skupa Gabrijelovih pojavnosti koje, potičući iz različitih konteksta, vrhune u jedinstvenom identitetskom sklopu“.
Kamijevu „Kugu“ i Pekićevo „Besnilo“ poredi Dragana Bošković, i pominje da se paralela između ova dva dela očituje već i u samim naslovima.
Drugo poglavlje u ovom broju časopisa „Polja“, pod nazivom „Iluminacije“, posvećeno je Francu Kafki, o čijem romanu „Zamak“ pišu Vladimir Gvozden i Yejkob Bernet. Njegovim romanima bavi se i Ulrih Fileborn.
– Našu interpretaciju možemo zaključiti nekim razmatranjima o celini Kafkinih romana. Najpre: šta se može reći o sadržini Kafkinih romanesknih svetova, a da se pritom nadamo opštem slaganju? Verovatno neće izazvati protivljenje ako pođemo od toga da je Kafka stvorio vrlo veliku bliskost između sebe i svojih glavnih ličnosti i da je „borba” koju vode njegovi K.-ovi za njega samog od najvećeg ličnog značaja.
Ako igde, ovde imamo prava da govorimo o egzistencijalnom stvaralaštvu – ističe, između ostalog, Ulrih Fileborn.
Na ostalim stranicama ovog broja „Polja“, objavljeni su prepiska Rozanova i Florenskog koju je prevela Draginja Ramadanski, zatim proza Mire Popović, i stihovi Nenada Šaponje, Radivoja Šajtinca, Dragoslava Hadži Tančića, Zlatka Jurića, Viktora Radonjića, i Aldone Kopkjevič. Tu su i intervju Radmile Gikić Petrović sa Lilijanom Korobkom, rumunskom i moldavskom spisateljicom, kao i prikazi knjiga.
N. P-j.
Izvor: Dnevnik