Selo Velikaobilježava 79 godina od najstravičnijeg zločina koji su počinile divizije Skenderbeg i Princ Eugen, mučenički ubivši preko 600 nenaooružanih žena, djece i staraca u ovom selu 1944. godine. Velika je treće selo u Evropi po broju žrtava u jednom danu tokom Drugog svjetskog rata, a ni dan danas ovaj zločin zvanično nije proglašen genocidom. S obzirom na broj ubijen osoba u odnosu na broj stanovništva, isti sadrži i elemente etnocida, jer je u pitanju bila namjera i pokušaj potpunog fizičkog istrebljenja jedne plemenske, odnosno etničke zajednice. Ovo selo ispod Čakora svake godine na današnji dan je sjeća svojih žrtava, a i selu gotovo da nema kuće u kojoj je stradalo makar dvoje.
Klub Velika, koji okuplja najveće istoričare, književnike i stručnjake, radi na tačnom utvrđivanju žrtava. Pretpostavlja se da je broj mnogo veći, jer se računaju i žrtve koje su ubijane u susjednom selu Gornja Ržanica. Rezoluciju o genocidu u Velici prvi je predložio klub poslanika radašnjeg Demokratskog fronta predložio je još u decembru 2021. godine. Poslanik DNP-a i predstavnik saveza ZBCG Milun Zogović kazao je za Portal RTCG da je iskreno suočavanje sa prošlošću najbolji put za izvlačenje pouke da se zločini kakav je bio genocid u Velici nikada i nikom ne ponove.
„Genocid u Velici je decenijama bio tabu tema o kojoj se nije smjelo ni privatno razgovarati a kamoli javno svjedočiti surovu istinu o žločinačkom smrtonosnom fašističkom piru u kojem je zaklano, zapaljeno i ubijeno više od 500 djece, žena, staraca i ljudi u podčakorskim selima“, kazao je Zogović. Podsjetio je da je Demokratski front predlogom rezolucije o osudi genocida u Velici prekinuo ćutanje i pokrenuo proces suočavanja sa istinom. „Kasnije se u Skupštini Crne Gore stvorio ambijent da rezolucija o osudi genocida u Velici i Pivi dobije potrebnu podršku za usvajanje, čime je pokazana istorijska zrelost i odgovornost prema nevinim žrtvama.
Nadam se da će se ovim zločinom baviti i udžbenici istorije iz kojih se obrazuju mladi naraštaji. Ovaj fašističko-vulentarski zločin ušao je u anale beščašća i neljudskosti i kao takav treba da udje i u istorijske udžbenike kao svjedočanstvo zlih i najgorih vremena. Istina je najmanje što dugujemo nevinim veličkim stradalnicima. Upravo je suočavanje sa istinom najbolji prilog da se takvo zlo više nikada ne ponovi“, naveo je on.
Njihovim putem krenula je Demokratska Crna Gora koja je prošle godine podnijela predlog za rezoluciju o priznavanju genocida, a ista je usvojena na Skupštini 30.jula prošle godine. Funkcioner Demokrata Momo Koprivica kazao je za Portal RTCG da je usvajanjem Rezolucije Skupština definisala civilizacijski odnos prema ovim žrtvama nacifašizma. „To je izraz privrženosti antifašističkoj tradiciji naše države, ali i dug prema nevinim stradalnicima. Ona je osnova kulture sjećanja i potvrda istorijskog pamćenja. Velika, kao i Piva, prošla je kroz stradanje i raspeće. Veličke, kao i pivske žrtve, i sve žrtve nacifašizma, ugrađene su u vječni temelj slobode i dostojanstva našeg naroda“, kazao je on.
Koprivica smatra da je potrebni da ova istorijski nepobitna istina o ovom strahovitom zločinu napokon dobije odgovarajuće mjesto u obrazovnom programu.
„Tako bi se njegovala kultura sjećanja, ali i da se zločin nikad, nigdje i nikome ne ponovi“, naveo je on. Mada su Demokrate prošle godine pozvale Vladu da u najkraćem mogućem roku planiraju izgradnju memorijalnog centra u selu i i da se za to odobri dovoljan obim budžetskih sredstava, ovo selo je i dan danas bez adekvatnog obilježja u čast žrtvama. U Velici će danas, kao i svake godine, biti održan pomen žrtvama. Pomen i liturgiju služiće episkop budimljansko-nikšićki Metodije i episkop Jovan Ćulibrk. Pomenu svake godine prisustvuju i članovi porodica iz Pivskih dola, koji su se pobratimili sa mještanima Velike. Sličan zločin dogodio se 7. juna 1943. godine kada su pripadnici SS divizije „Princ Eugen” uz podršku zloglasne Handžar divizije, ubili preko 522 civila, od kojih je bilo 109 djece.
Plavski logor su početkom jula 1941. osnovali vulnetari (dobrovoljačka milicija sastavljena od Albanaca sa Kosova koju je osnovala italijanska vojska) i balisti, na čelu sa vođama Šemsom, Rizom i Šabom Ferovićem iz Plava… Bilo je muslimanskih porodica koje su logorašima, kao svojim komšijama, prijateljima i kumovima, a neke i kao partizanskim porodicama, povremeno donosile hranu. Našoj porodici pružali su pomoć u ishrani kumovi Hafis i Malić Redžepagić iz Magaza, sa sinovima Selimom i Hamzom.
Dr Marko Knežević
Delegacija Skupštine Glavnog grada položila vijenac na spomenik žrtvama u Velici
Prije tačno 79 godina u svega dva i po sata u Velici se dogodio jedan od najstravičnijih zločina u istoriji Crne Gore. Zločinci u vojnim uniformama bez milosti, u divljačkom piru, pogubili su stotine nemoćnih i nezaštićenih žena, đece i staraca, navodi se u saopštenju Skupštine Glavnog grada. Delegacija Skupštine Glavnog grada, na čelu sa predsjednicom dr Jelenom Borovinić Bojović, položila je danas vijenac na spomenik žrtvama stravičnog zločina u kojem je 28. jula 1944. godine u čakorskom selu Velika stradalo oko od pet stotina mještana, i to uglavnom djece, žena i staraca. Genocid nad nevinim žrtvama izvršili su pripadnici njemačke SS divizije „Princ Eugen” i handžarske divizije „Skenderbeg”.
– Prije tačno 79 godina u svega dva i po sata u Velici se dogodio jedan od najstravičnijih zločina u istoriji Crne Gore. Zločinci u vojnim uniformama bez milosti, u divljačkom piru, pogubili su stotine nemoćnih i nezaštićenih žena, djece i staraca. I nakon toliko vremena, ljudski um zastaje pred tom zvjerskom svirepošću, posebno kada se sjetimo da su zločinci brutalno ubili više od stotinu djece mlađe od 12 godina, što ovaj strašni događaj čini još jednom krvavom bajkom poput one koju je Desanka opjevala.
I ispod Čakora su se “drugova redovi celi istog časa uzneli do večnog boravišta“, navodi se u saopštenju Skupštine Glavnog grada. Kako dodaju, ovo mjesto plača i tuge, ujedno je i mjesto bolne istorijske lekcije o tome kakve mogu da budu posledice nacionalne i vjerske mržnje. Crna Gora, kao i cijeli region, platila je ogroman danak u krvi toj mržnji. Zato smo svi mi, koji danas živimo zajedno na ovom brdovitom i prelijepom Balkanu, prizvani da, bez obzira na naciju i vjeru, u onom drugom vidimo prevashodno čovjeka – nečijeg sina ili kćerku, brata ili sestru, majku ili oca… Samo ako tako gledamo na ljude koji nas okružuju moći ćemo da budemo sigurni da nam se Velika nikada neće ponoviti. To dugujemo stradalnicima ispod Čakora, jer će njihova žrtva imati smisla jedino ako sjećanje na nju pomogne da niko više ne doživi nešto slično.
Zato im moramo omogućiti vječni život u našem kolektivnom pamćenju. Isto tako, sramota krvnika ne smije biti zaboravljena, već uvijek iznova moramo ukazivati na nju sa nadom da nikada više ni u jednom ljudskom biću zlo ne dobije toliku snagu da čovjek prestane da bude čovjek i pretvori se u stvorenje kojeg se potomci stide. Neka je vječna slava nevinim dušama, poručila je Borovinić Bojović.
Skupština Crne Gore u julu prošle godine usvojila je Rezoluciju o genocidu u Pivi i Velici, kojom su osuđena dva najveća zločina nad civilnim stanovništvom u Crnoj Gori tokom Drugog svjetskog rata.
Izvori: Dan/ RTCG
