Piše: Miloš Lalatović
Malo je ljudi u svijetu, koji su toliko duboko zašli i upoznali duhovni svijet svih svjetskih religija, kao Rumun Mirča Elijade. Vladika Atanasije Jeftić ga je izuzetno cijenio, kao i svjetski antropolog Klod Levi Stros.
Vjerovatno je mnogima Mirča Elijade bio prvi ili među prve, koji ih je zainteresovao za duhovnost. Zahvaljujući baš ovome čovjeku su počeli da istražuju svjetske, pa i svoju religiju. Mnogi su čuli za razne duhovne prakse po prvi put, baš preko njega. Može se reći da Elijade je najbolji poznavalac , , duše“svijeta, jer ispitujući svjetske religije, kroz njih je upoznao istoriju, mentalitet, psihologiju, onostranog mnogih naroda, pa i onih, koji su nestali sa istorijske pozornice.
Tako ispituje ljudsku religioznost počevši od praistorijskih religija, afričkih kultova, zoroastrizma, dalekoistočnih do monoteističkih religija i učenja. Otkriva neverovatnu sličnost između njih, što može biti dokaz da je u podsvjesnom ljudskom zapisan zajednički arhetip, koji je kod svih ljudi isti, jer svi potiču od jednog para Adama i Eve, po monoteističkim religijama. Zajedničko za sve religije je uglavnom na ovaj ili onaj način da su ljudi živjeli na nebesima ili sličnom mjestu i da se u jednom momentu nešto dogodilo. Po monoteističkim učenjima to je pad praroditelja nakon što su okusili plod sa drveta poznanja dobra i zla, po drugim učenjima je slično. Čak i religijskom učenju onih naroda, koji su živjeli daleko od pripadnika monoteizma. Zatim, zajedničko za većinu religija je učenje o duši čovjeka, postojanju zagrobnog života, kao i neki istorijski malo ispitani događaji poput velikog potopa.
Elijade se bavi idejama o postojanju duše prije, u vrijeme ili posle rođenja čovjeka. Tu dolazi do nesuglasica među učenjima. Tako po jednima duša nastaje prije rođenja, po drugima u trenutku začeća. Takođe se razlikuje i put duše nakon smrti. Po dalekoistočnim religijama duša prelazi iz tijela u tijelo, što se zove reinkarnacija, a vrhunac savršenstva je nirvana. Kod mnogih naroda je prisutno poštovanje upokojenih predaka. Kod monoteističkih religija duša se nalazi posle smrti u raju, paklu, čistilištu ili purgatorijumu ili snu do strašnog suda. Sve zavisi od religije do religije, čak i okviru iste postoje različita tumačenja. Tako u okviru samoga hrišćanstva postoje različita učenja. U pravoslavlju postoji učenje o mitarstvima, koje nije dogmatsko učenje, ali jeste teologumena, kod rimokatolika postoji učenje o čistilištu, a kod protestanata u većini slučajeva duša se nalazi u nekom stanju sličnom snu do strašnog suda. Uglavnom zajedničko za čitavo hrišćanstvo, pa i za sva monoteistička učenja je učenje o strašnom sudu. U hrišćanstvu i islamu se javlja učenje o antihristu ili dedžalu, koji je doći na samom kraju vremena da iskušava ljude.
Elijade je odličan poznavalac dalekoistočnih religija počev od hinduizma, budizma, đainizma, taoizma, šintoizma, kao i narodnih religija ovih naroda. A, dobar je poznavalac sada skoro izumrlih religija poput zoroastrizma, danas u svijetu pripadnika ove religije ima svega oko 125 000-130 000 ljudi. Uglavnom zoroastrijanci žive u Iranu odakle i potiče ova religija, Indiji i Sjedinjenim Američkim Državama. Zoroastrizam je snažno uticao na neke ranohrišćanske sekte poput manihejizma. U današnje vrijeme možda najpoznatiji pripadnik ove religije je bio Fredi Merkjuri. Mirča Elijade sigurno sa svojim znanjem o duhovnosti svijeta spada u grupu najvećih intelektualaca dvadesetog vijeka. Učenje o religijama ne obuhvata samo duhovnu komponentu nego otkriva način života, običaje, razmišljanje, kulturu naroda koji im pripadaju.
