Piše: Budimir Zečević
U tekstovima objavljenim u „Politici” nekoliko autora saopštava da je Loznica prvi oslobođeni grad – 31. avgusta 1941 – u okupiranoj Evropi u toku Drugog svetskog rata. U rubrici Među nama 29. novembra Blaže Mihajlović podseća, prvo da je to naveo Aleksandar Vranješ u feljtonu 6. juna 2025. i drugo – u rubrici Među nama i T. Jovičić 31. avgusta 2025. Zatim u rubrici Među nama 17. novembra Dragoslav Dimitrijević ne osporava da je to Loznica, navodeći i istraživanje istoričara Koste Nikolića „oslobođen je prvi grad u okupiranoj Evropi i prvi put je jedan nemački garnizon nateran na predaju – zarobljena su 93 vojnika”. Da to nije Loznica već Drvar (27. jula 1941. godine) tvrdi Blaže Mihajlović u pomenutom pismu od 29. novembra.
Ipak, to nisu ni Loznica u Podrinju, ni Drvar u Krajini – što neće umanjiti njihovo junaštvo i slobodarstvo. Ustanici u Vasojevićima su ih preduhitrili: grad Berane oslobođen je od okupatora 18. jula 1941, sresko mesto Andrijevica 17. jula, manja mesta Lijeva Rijeka i Mateševo 16. jula, a Murino 17. jula 1941. godine.
Pacijent operisan budan: Prvi put u Crnoj Gori obavljen složen zahvat aneurizme na mozgu
Ustanak u Beranama bio je opštenarodni jer su skoro svi osuđivali izdaju, pakt, kapitulaciju i okupaciju, maltretiranja i prebijanja koja su činili crnokošuljaši, a vrhunac je bilo streljanje devetoro rodoljuba na Jasikovcu. Od 16. jula 1941. bili su u okolini manji okršaji. Već 17. jula 1941. gerilski odredi uspešno okružuju grad, a kasno uveče 17. jula u Pešcima kraj Berana, u kuli Mališića, održano je vojno savetovanje radi usklađivanja sutrašnjih napada. Inicijator je Mesni komitet KPJ, prisutni su Milan Kuč, Đoko Pajković, Radomir Mitrović, Savo Joksimović, Miloš Mališić i Panto Mališić, kao i oficiri koji nisu bili članovi partije – Pavle Đurišić, Toma Zečević i Mirko Kuklić – koje je na iznenađenje prisutnih samoinicijativno doveo Miloš, znajući sa položaja prema Albaniji sposobnosti Pavla, kome je bio nadređen kao komandir puškomitraljezaca, a i želeći da ustanak poprimi širi karakter. Sutradan, 18. jula 1941, grad je oslobođen. Komandant Miloš hrabro je poginuo u borbi. Ustanici su imali sedam poginulih i šest ranjenih, a okupator je pretrpeo velike gubitke: 70 poginulih, 30 ranjenih, oko 900 zarobljenih vojnika i oficira, uz zaplenu velikih vojnih magacinskih zaliha.
Uspostavljena je nova vlast po odlukama prvog gradskog Narodnooslobodilačkog odbora, uz učešće delegata svih struktura građanstva. Jedna od odluka je: na oslobođenoj teritoriji isticaće se kao zastava jugoslovenska trobojka. Za predsednika je izabran prota Aleksandar Bojović, za sekretara Panto Mališić.
Idila nije trajala dugo – počinju podele oko razoružanja i razmene zarobljenika, ostavke građanskih predstavnika… dolazi do nove neprijateljske ofanzive, novih borbi i oko 10. avgusta 1941, po prethodnoj komandi privremene Vrhovne komande Crne Gore, slede povlačenje i demobilizacija.
Izvor: Politika
