Najprije je jedan protestni skup tada zabranjene, što znači protivzakonite partije (komunističke) na Belvederu 1936. godine retroaktivno preimenovan u sukob Crnogoraca sa Srbima. A to je prvorazredni falsifikat! Jer, tadašnjih građana Crne Gore bilo je na obje strane, i na komunističkoj i na žandarmerijskoj.
Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Da ne govorimo o tome da tada, nije bilo Crnogorca, pa ni u komunistickoj partiji, koji nije bio Srbin. Na tom Belvederu 1936. godine desio se sukob policije sa politikom koju Zapadna Evropa i onda, i sada ‒ odbacivala. Bio je to obračun sa partijom koja će koju godinu potom stupiti u pakt sa Hitlerom. Dakle, parlamentarna demokratija protiv jednoumlja, a ne Srbi protiv Crnogoraca.
A onda je, 2021. godine jednpartijska DPS Crna Gora sa amblematičnim likovima Đukanovićem, Vujanovićem i Veljovićem na čelu napravila barikade na Kruševom ždrijelu. Blizu Belvedera. Hoteći da blokiraju saobraćaj i prolaz drugim crnogorskim građanima. Da blokiraju vjerski skup. I, zbilja. Jesu; jednim dijelom, ovi sa K. Ždrijela srodnici ideološki i duhovni ovih sa Belvedera iz 1936. godine. Ali ne po nacionalnoj pripadnosti, niti po ljubavi prema Crnoj Gori, nego po jednoumlju, i po sklonosti da ne poštuju zakon i državni poredak.
Razlika je u tome što su protestanti iz 1936. godine predstavljali avangardu, želju za još neviđenom promjenom, ljude nadahnute idealima boljeg i poštenijeg čovječanstva. Na stranu što se ispostavilo da je u pitanju utopija, ali je bio ideal usmjeren ka boljem sjutra. Ovi sa Ždrijela nemaju ideal okrenut ka sjutra, nego da im zadnjice ostanu gdje su danas. Sitni mali profiteri sa cetinjskih i nikšićkih ulica, potpomognuti novcem iz tada još jakih DPS firmi.
Sudbina je tako htjela da Ždrijelo nije na Belvederu, ali se naknadnom geografijom ugurava jedno u drugo, kako bi se napravio vještački kontinuitet patriotske borbe, od jednog uistinu delikventskog i kriminalnog skupa, upravo uperenog protiv svoje države i svoga naroda.
Do čitanja u sljedećem broju

