Piše: Filip Dragović
Premijer CG je juče u Skupštini rekao da DPS ima sporazum sa Putinovom Jedinstvenom Rusijom iz 2011. i da u tom sporazumu stoji kako „CG neće ući u EU, ako se to protivi interesima Rusije“. Još je Spajić dodao kako, navodno, DPS ima dvije varijante toga sporazuma: jedan originalni koji nikad nijesu pokazali ni EU zvaničnicima ni domaćoj javnosti, a drugi lažni, koji su pokazivali EU zvaničnicima, ali su ih ovi, po Spajićevim navodima, prozreli. DPS je danas u Skupštinu donio jednu varijantu toga sporazuma. Koja god da je, crnogorska javnost je prvi put vidi, što je, samo po sebi, indikativno.
Imati međupartijski sporazum sa vladajućom strankom u Rusiji, i to godinu dana pošto si postao kandidat za prijem u članstvo EU, automatski diskredituje sve današnje DPS glasnogovornike koji svoje političke oponente optužuju za „ruski maligni uticaj“. Nešto poput onog kako ih višedecenijska saradnja sa SPC, i saborovanje sa Miloševićem na Gazimestanu 1989. blamira svaki put kada kažu bilo koju riječ o „crkvi Srbije“.
Kad Andrija N. pita: „Da li zaista vjerujete u evropsko lice Andrije M.“?
Navodno, ko vjeruje papirima koje, iz puke nužde iznosi DPS, u tekstu sporazuma nema obaveze da „CG neće ući u EU, ako to ne odgovara Rusiji“, ali ima obaveze (ponavljam riječ je o potpisanom sporazumu, ravnom nekoj međunarodnoj političkoj koaliciji) da se DPS i Putinova partija međusobno „informišu i konsultuju“ kako po pitanjima bilateralne saradnje Rusije i CG, tako i na osnovu „međunarodnih tema“. Pa sad, neka javnost procijeni, o kakvom klackanju ovdje može biti riječi, odnosno kakav stepen i intenzitet konsultovanja ovdje imamo, ako sa jedne strane stoji partija koja vlada Rusijom, a druga koja vlada Gorom Crnom?
To može ostati tajna za sve nas, ukoliko DPS ne poželi, ili ne bude prinuđen (kao jutros) da intenzitet ruskog uticaja na svoju politiku (a sve godinama nakon sticanja crnogorske nezavisnosti) ne objelodani domaćoj i evropskoj javnosti.
