Iako je književno-kritički ocjenjivan od strane značajnih književnih kritičara i autora, Radovana Bećirovića Trebješkog je od početka 2000. godine zaboravljala naša oficijalna književna kritika – kaže dr Budimir Aleksić
Drugo veče petog međunarodnog festivala knjiga „Auto(r) na korzou“ koji se održava u organizaciji Udruženja izdavača i knjižara Crne Gore pod pokroviteljstvom Opštine Nikšić, bilo je posvećeno sjećanju na velikog srskog epskog pjesnika Hadži Radovana Bećirovića.
Trebješkog koji je od sredine dvadesetih godina prošlog vijeka do 1986. godine kada se upokojio, pisao srpsku epiku. O njegovom djelu govorio je prof. dr Budimir Aleksić a odabrane Bećirovićeve stihove publici je uz gusle pjevao narodni guslar Boško Vujačić. Takođe, guslar je otpjevao i jednu svoju pjesmu posvećenu epskom bardu, autoru velikog broja deseteračkih, ali i osmeračkih i jedanesteračkih stihova u kojima je opjevao čitavu istoriju srpskog naroda.
– U svom pjesničkom djelovanju potvrdio je snagu svog istrajnog i darovitog stvaranja a o tome koliko je omiljen govorio je i blaženopočivši mitropolit Amfilohije koji je u predgovoru Bećirevićeve knjige „Stabljike srpstva“ koja je objavljena 1979. godine napisao da „nema kolibe crnogorske, ni bosanske, ni hercegovačke, gdje se ne čuju zvuci gusala i gdje se ne pjevaju pjesme Radovana Bećirovića“. Iako je književno-kritički ocjenjivan od strane značajnih književnih kritičara i autora, Bećirović je od početka 2000. godine bio zaboravljen od strane naše oficijalne književne kritike – kazao je Aleksić.
„Ženidbu bega Ljubovića“ prepjevao kralj Nikola
Bećirović je bio i najpopularniji pjesnik u Zetskoj banovini a između dva svjetska rata proslavile su ga tri pjesme „Mojkovačka bitka“, „Posjeta kralja Aleksandra Crnoj Gori“ i „Pogibja kralja Aleksandra“. Dvije pjesme iz šezdesetih godina koje su bile veoma popularne i skrenule pažnju na Bećirevićevo stvaranje su „Gorski presto“ čiji je podnaslov „Tragom crnogorske istorije“ bila je negativno primljena od strane publike, navodi Aleksić, jer govori o tome da je stara Crna Gora ipak plaćala turski harač. Druga pjesma je „Ženidba bega Ljubovića“ koju je prepjevao kralj Nikola.
Ta nesrazmjera između popularnosti njegovog pjesničkog opusa i književnih ocjena o njemu grijeh je nauke o narodnoj književnosti i težak previd te nauke a, kako kaže Aleksić, Bećirović je jedan od žrtava ljudskoga nemara i zaborava.
Aleksić je ovom prilikom kazao da se može govoriti o motivima i razlozima tog „ćutanja“ o Bećiroviću, stvaraocu čija je pjesnička zasluga što je od zaborava sačuvao mnoge događaje i ličnosti i nasadio ih u kolektivno pamćenje.
– Jer oni koje Radovan nije pomenuo u svojim pjesmama kao da i nisu postojali, a mnogi žive i postoje samo zato što ih je Bećirović opjevao u svojim prepoznatljivim rimovanim desetercima. Teško se literarnim i estetskim razlozima može objasniti to višedecenijsko ćutanje o pjesniku i proroku koji je proročki istakao da će doći vakat i vrijeme da svi mudri ljudi zanijeme – kazao je Aleksić.
Najsveobuhvatniju studiju Bećirevićevog stvaralaštva napisao je 2003. godine profesor književnosti Milun Marić pripremajući doktorat pod nazivom „Starac Radovan ili fenomen pjesničke popularnosti“. On tada nije uspio da je objavi jer se upokojio, ali je ova studija ipak ugledala svjetlost dana zahvaljujući Miloradu Sredojeviću.
Voditelj programa bila je književnica Milica Bakrač koja je na samom početku pročitala pjesmu „Hadži Radovan Bećirović“ iz pera njegovog prijatelja Matije Bećkovića.
Izvor: dan.co.me
