Piše: Filip Dragović
Još traje udruženi napad bivše vlasti na aktuelnu parlamentarnu većinu, a sve navodno, zbog antifašističkog senzibiliteta i pacifističkih vrijednosti napadača. Toliko su senzibilni da ne mogu, ni pod razno, da oproste famozni telegram Mandića Mladiću mlađem. I zbog toga su u stanju da blokiraju EU integracione procese. Ko biva, imaju nulti prag tolerancije za veličanje „ratnih zločinaca“ a još niži od toga, za reviziju istorije Drugog svjetskog rata…
U pauzi hajke na Mandića, većina ovih patriota je pošla da gleda fudbalsku utakmicu Crna Gora- Jermenija. Momci sa MNE grbom igraju dobar fudbal, a utakmica mu dođe kao dobar regenerator umornog im patriotizma. Kad ono tamo!? Na sjevernoj tribini, vijori se lik oficira Krsta Popovića, saradnika fašista iz Drugog rata, i ako je vjerovati drugovima partizanima „presuđenog ratnog zločinca“. Pomenuti navijački poster je jedan od zaštitnih i prepoznatljivih znakova MNE ultrasa, i on se kontinuirano vijori na toj istoj tribini, godinama prije Mandićevog telegrama Mladićima.
Niko i nikad se ne oglasi povodom toga. Niko od ovih kojima se antifašizam „javi“ samo onda kad se može isporučiti na konto Srba. Nikad, ma ni u predahu, silnih neo-skojevskih zasjedanja po Crnoj Gori, da neko osudi ili navijače ili FSCG zbog tog incidenta. Niti je Komnenić Petar na Tv Vijesti sazvao svoj polit-biro, i zajedno sa Ž. Ivanovićem pozvao da se isprazne tribine. Niti je DPS tražio smjenu ili ostavku Savićevića ili barem Đurđevca. Niti je STEGA stegla petlju i pozvala na bojkot navijanja sve dok se „ne pronađu počinioci“…. Ama ništa od toga. A baš bi sve to bilo ekvivalentno pozivima na političko spaljivanje Mandića, ili barem onom javnom zgražavanju nad transparentom sa Mladićevim likom na Zvezdinom stadionu.
Ne, ovdje se barjačenje Krstom doživljava kao neka vrsta emotivnog stimulansa u borbi protiv šovinističkih i antidržavnih elemenata, čuj mene Srba. I, niko nije ništa ni vidio. Utakmica je bila sjajna, atmosfera odlična. Šofro će da zbroji šuteve na gol i kornere, a ser Brano će da konstatuje kako nas fudbal zbližava… Dok na drugoj strani nevaljali delikventi kriju spomenik Pavlu Đurišiću, veličaju Ratka Mladića, zloupotrebljavaju djecu i ostalo, sa repertoara, zna se…
A ako neko i pokrene ovo pitanje, odgovoriće mu se pjesmom: „Nije Krsto što mu zbore…“ odnosno „I mi đenerala za trku imamo“. I naravno da su tu najmanje kriva djeca sa tribina. 100 puta su gori i krivlji oni što se prave da ne vide, dok na drugoj strani cijede komarca, iz Andrijinog telegrama.
