„Može li vaša lista da bude potpuna bez Jevrema Brkovića?“, pita jedan čitalac Žurnala.
Piše: Aleksandar Živković
Što se naša „ljetnja medijska šema“ više bliži kraju, to u redakciju stiže više „škakljivih pitanja“ čitalaca, uključujući i oprečna mišljenja o tome ko bi na Listi najznatnijih Crnogoraca druge polovine XX vijeka trebalo da se nađe, a ko ne. Čitalac koji se predstavio kao Vojvoda piše: „Pavle Đurišić sigurno pripada toj grupi značajnih Crnogoraca, ali bojim se, u ovom trenutku, rasplamsavanja partizansko-četničkog sukobljavanja.“ Ako je za utjehu čitaocu, taj sukob rasplamsao se i prije i mimo Liste.
Aleksandar Živković: Šetalištem Tupe Vukotića, uz Peđu Isusa
Ako smo, a jesmo, kao polazni graničnik perioda koji posmatramo uzeli početak izlaženja Pobjede (kraj novembra 1944), Pavle Đurišić pripada tom dobu, makar kao gubitnik. Koliki je bio uticaj legende o Đurišiću i đurišlijama u daljem periodu? Do kraja osamdesetih godina prošloga vijeka, rekao bih, ne veliki. Ali, udes vasojevićkih i ostalih crnogorskih četnika, osjećao se u društvenom životu itekako. Od svega toga, već spomenutih osamdesetih stvar se svela na pjesmicu đe ne sija petokraka, koju su mnogi prihvatili kao simbol porododičnog, nacionalnog i ličnog samoslobođenja i istorijskog samosaznanja.
Ali, Đurišića ne možemo, istorijske prilike bile su takve, da odvojimo od Sekule Drljevića. A Drljevićev uticaj mnogo je snažniji u Crnoj Gori sa početka XXI vijeka, nego što je to bio u drugoj polovini prošloga stoljeća. (Možda i sa Đurišićem bude takav slučaj.) Ako bi se moglo govoriti o znatnijem uticaju ideja bliskih Drljevićevim, onda su to one Savića Markovića Štedimlije širene u okviru Matice hrvatske, naročito u doba maspoka. O njihovom uticaju na cetinjske intelektualce tog doba, govorio je dr Niko S. Martinović u Skupštini Crne Gore 1971. godine.
Najzad, u tom graničniku vremena nalazi se i crnogorski general Krsto Zrnov Popović.
Jesu se sinovi-partizani sprdali sa očevima-zelenašima i njihovom vojskom u Drugom ratu (Kroz Cetinje prođe vojska fina, niko mlađi od šeset godina), ali su mnoge ideje federalističkog pokreta što svjesno, što nesvjesno, bile ugrađene u crnogorsku politiku nakon rata. U tom smislu, Krsto Zrnov, lično cijenjen u narodu, osobito Stare Crne Gore, kao rijetko poštena glava, imao je više uticaja u periodu koji posmatramo, sve do kraja osamdesetih godina, i od Đurišića i od Drljevića.
S druge strane vijeka
U odgovoru na pitanje čitaoca o mjestu Jevrema Brkovića na Listi, mogu da kažem da je na neki način on već na njoj. Kao završnica XX vijeka u Crnoj Gori uzeta je pojava njegovog Crnogorskog književnog lista. I, inače, mislim da će nekim budućim istraživačima biti zanimljivija njegova uloga u prvim decenijama ovog stoljeća, nego da se bave time đe je ruča u vrijeme izgnanstva; izgnanstva sa ili bez znakova navoda.
Za đecu
Rado su dočekani predlozi za pjesnika Dragana Radulovića i najpoznatijeg strip crtača Lazara Sredanovića Dikana.
Sugestije za Listu šaljite na:
