Piše: Elis Bektaš
Zlatokosi Ernst Hajnes, prćastog nosića i kao sedef belih zubića, imao je upravo bajkovito detinjstvo. Bio je jedinac pa mu roditeljska ljubav nije bila uskraćivana niti ju je morao deliti. Kuća, koju je majka Marija održavala u besprekornom redu, osmesima i pesmom ispunjavajući je neusporedivom toplinom, bila je Ernstov zamak a dvorište sa nekoliko stabala jabuke i razgranatim orahom njegova kneževina. Na počinak nije odlazio a da mu otac i mati ne pročitaju bar jednu bajku ili bar jednu pesmu Foglevajdeovu, kojeg je Ernst naročito voleo među svim velikim pesnicima. Sa drugim dečacima nije se družio jer je prezirao njihove grube igre – uostalom, zar da s nekim deli počasti što ih je uživao u svom kneževskom zamku i dvorišne pustolovine iz kojih je izlazio kao slavom ovenčani pobednik.
Jednoga dana nad Ernstovo blagorodno detinjstvo nadvila se crna senka. Do tada uvek nasmejani otac Rudolf stigao je kući, lica koje je izgledalo kao lica mučenika naslikanih u libečkoj katedrali. Dok je Ernst prao ruke pre ručka, čuo je kako otac Rudolf govori majci Mariji: „Her Rosenblaum mi je dao otkaz u banci. Nije hteo da otpušta svoje Jevreje. A ja sam mu bio najuredniji i najodaniji službenik.“ U sasvim neznatno otegnutom naglasku kojim je njegov otac izgovorio reč her bila je sadržana sva gorčina i sva nevoljnost jednog sveta koji se rušio.
Sutradan, dok je Ernst bio zabavljen savlađivanjem zmajeva u svojoj dvorišnoj kneževini, otac Rudolf je na tavanu zamka ispalio sebi hitac u slepoočnicu iz malog Lebed revolvera. Velika ekonomska kriza posle će uzeti još mnoge žrtve, ali Ernst, koji je stvarnost razumevao dublje i strasnije nego odrasli i učeni ljudi, nepogrešivo je znao da je njegov voljeni otac Rudolf bio žrtva zlog Jevrejina her Rosenblauma, koji nije hteo da otpušta svoje sunarodnjake, pa je stoga uništio njegovog oca koji je tako krasno čitao Fogelvajdeove pesme.
Ernst Hajnes nije sreo puno Jevreja tokom svog detinjstva i dečaštva u Libeku. Štaviše, ne zna se pouzdano da li je sreo i jednog jedinog. No zli čin her Rosenblauma bio je dovoljan da ga uveri u istinu o tome kako su svi Jevreji odreda zli. I odista, imamo li prava suditi mu na tom uverenju – ta zar je mogao izgraditi drugačije verovanje bez temelja na kojima bi ono počivalo?
1933. godine Ernst Hajnes prijavio se na oglas ispisan gotičkim slovima, za prijem u SS službu. Premda lišen telesnih predispozicija, raskošni um omogućio mu je da napreduje sve do čina pukovnika i da bude postavljen za načelnika službe obezbeđenja u Bergen-Belzenu.
Kada su združene britansko-kanadske trupe ušle u logor u Bergen-Belsenu, zlatokosi SS pukovnik Ernst Hajnes, prćastog nosa i sa zubima koji su još uvek bili beli kao da su od sedefa, izašao je pred njih i, pružajući svoj Valter PP kao znak predaje, rekao: „Please, have in mind that I love Mickey Mouse and jazz.“
