Piše: Aleksandar Živković
„Kako ste počeli, ispašće da je i Nikola Tesla Crnogorac“, opaža jedan čitalac.
Možda Nikola Tesla i nije Crnogorac; tu je neđe. Uostalom, sa Ličanima smo se vazda dobro pazili, imali smo i jednog od njihovih za crnogorskog vojvodu. Ako Tesla nije, Tin Ujević, po samopriznanju, najveći balkanski pjesnik poslije Homera, vjerovatno jeste naš. Po kome bi mu drugom moglo doć da više voli kafanu od kuće?
Ljetnja akcija Žurnala – izbor najznatnijih Crnogoraca druge polovine XX vijeka , bliži se kraju, predlozi još stižu, ali, sve više, i kritike same akcije i čitave uređivačke politike portala.
Bez grke riječi
U odbranu rubrike autor može da kaže samo jedno: teško je praviti Listu kada se na jedan predlog ili kakvu kolumnu, pojavi bar jedan dodatni kandidat koji neizostavno mora da se nađe na Listu. Tako se ovih dana prenijelo na više portala kako je najveći reditelj, Živko Nikolić, otišao u „gorčini, bijedi i nemaštini“. Tačno se tu ukazuje na surovost Crnogoraca prema Živku, ali njegov „odlazak“ nije bio takav. Otišao je u šetnji klompama po Beogradu, okružen porodicom, bez ijedne grke. I najzaslužniji da tako veselo ode, bez gorčine, bijede i nemaštine, bio je prof. dr Jovan N. Striković i, poslije 2000. njegovi nasljednici u bolnici. Ljudi smo, iako smo Crnogorci.
Najneuticajniji
Stalni dopisnik ove rubrike iz Lovćenca, piše:“Bolje bi ti bilo, brate, da si pisao o Crnogorcima sa najmanje uticaja, nego o ovijem velikanima. Eto, najneuticajni bio je princ Mihailo Petrović Njegoš iako, da je po inđelijama, morao je Mihailo da bude najvažniji.“
Meteorologija
„Šta vam znači to prebiranje i još vrednovanje ljudi iz prošlosti. Ostavite taj posao stručnim ljudima, ovako mnoge važne struke i ljudi koji su ih nosili ostaju neopravdano zapostavljeni,“ piše čitalac iz Beograda. U pravu je čovjek. Sačekaću i ja kako će enciklopedisti da naprave te spomenice i zadužbine, utvrde uticaje i doprinose. Ovo je samo jedna zabava za čitanje u periodu vremenskih nepogoda. A meteorologija, nauka o visinama, ne može bez izvjesne gradacije. Onako, za sebe, mislim, da bi pravi popis ličnosti, zbivanja i okolnosti u drugoj polovini XX vijeka mogla da napravi samo dobra tužbalica, koja ništa i nikog ne preskače, kao Zlatana Perutović. Pa i to bi bio tek rezime za Enciklopediju. Nju bi, kao i svako istoričesko sobitije, trebalo da režira, neki dramaturg – stripadžija, kao recimo, Ličanin iz Kolašina, Slobodan Šijan.
Predlozi koji su stigli u redakciju
Navodim ih azbučnim redom:
- Slobodan Aligrudić
- Branko Banjević – antologičar
- Dušan Baranin – književnik
- Dragomir Brajković – pjesnik, (Krvava svadba u Brzavi)
- Janko Brajković – Unireks
- Milka Babović – sportski komentator TV Zagreb, umjetničko klizanje
- akademik Mihailo Vojvodić – istoričar, (Skadarska kriza)
- Momir Vojvodić – pjesnik
- Manjo Vukotić – novinar i urednik
- Momčilo Moca Vukotić – golgeter
- Milorad Vučelić – novinar i urednik
- Ratko Vujošević – pjesnik, (Orevuar Montenegro)
- Dragan Vlahović (Čarli) – novinar i urednik
- prof. dr Petar Vlahović – etnolog
- dr Veselin Đuretić – istoričar
- Milorad Đurković – sportski komentator RTV Titograd
- Dragoljub Žarković – novinar i urednik
- Vasko Ivanović – reporter i komentator Politike
- prof. dr Dušan Kosović – neuropsihijatar
- Mirko Kovač – književnik
- prota Momčilo Krivokapić
- Miljan Miljanić – fudbalski trener
- Predrag Mijatović – fudbaler
- akademik Branko Pavićević – istoričar
- prof. dr Branko Petranović – istoričar, utjemeljivač istoriografske škole Istorije Jugoslavije
- Dimitrije Popović – slikar
- Žarko Paspalj – proslavljeni košarkaš
- dr Rastislav V. Petrović – istoričar
- prof. dr Nikola Sekulović – neurohirurg
- Ljubiša Smoki Samardžić
- akademik Radovan Samardžić – istoričar
- akademik Risto Stijović – vajar
- Aleksandar Tijanić – novinar i urednik
- Uroš Tošković – crtač, slikar, skulptor
- prof. dr Bogoljub Šijaković – filosof
- Marko Špadijer – urednik Pobjede i Matice crnogorske
Hvala na predlozima.
Što se broja glasova čitalaca za najznatnijeg Crnogorca druge polovine prošloga vijeka sada se sa Branom Mićunovićem izjednačio Pavle Đurišić.
Ćetko: Ja ti tursku paru ne bih dao za Žurnal
Ništa ne može da se sazna iz ovog Žurnala. Ništa što pošten svijet zanima u novinama, žali se Ćetko, stari novinarski vuk. Pošten svijet ne zanima, šta novine pečataju na naslovnim stranama, to uvijek diktira neki Agitprop. Pošten svijet prvo u novini (dobro vi ste portal, isto je to), dakle, prvo traži: ko su šampionka i šampion Evrope u karateu (ako slučajno nijesu iz Nikšića ove, biće dogodine), koje mjesto na tabeli zauzima FK Lovćen (za Budućnost je poznato); onda iz unutrašnje politike (kakvi jadi, kakva dijaspora!) traži se pozorišni repertoar u Lovćencu, guslarski program u Ruskom domu u Biogradu, čuje li se još koja crnogorska iliti srbska riječ u Metohiji, ima li kakve interesantne izložbe u Zagrebu? E, tek poslije, mogu da se izjave ovi naši političari u tri-četiri reda, dosta.
Za to sad služi tviter, odnosno H, ubacujem se stručno.
Najvažnija je regionalna panorama, sijela, skupovi, jaše li se preko Cuca, jel rodilo kod Brđana, koliko su drva ove godine, idu li Malisori još redovno u crkvu, serdaraju li još Piletići, stiže li, zaboga, zahtjev Potpredsjedniku Opštine da pošalje vodu na onaj katun više Kolašina, ko mulja grožđe u Godinju, ima li šestanskog sira na pazaru? Ako se još nađe neka reportaža sa međe nekog manitog Vuka, ili naučni prilog o onomastici i toponomastici Markovine– puna kapa.
Važna je i titogradska hronika.
Misliš: podgorička?
Titogradska hronika, gleda kroz mene, jeste kao zdravstveni bilten. Dok nekako ne pokopaju prokleti aluminijum, mlade momke će da kosi sarkoidoza.
Onda još privredna i crna hronika, to je manje-više isto, i eto ti Žurnala koji bi pošten svijet čitao.
A kultura?
Sioran na jedno pet-šest strana, on jedini može da objasni Crnogorkama zašto su se baš tako udale. Ako zafali Sioranovih prevoda, vazda se nešto fino dešava u Paštroviće.
Ćetko, poštujem tvoj uređivački koncept, ali Žurnal je magazin koji mora da se bori za medijski prostor sa podkastima. Narod radije sluša nego što čita.
Kastiga je vazda bilo svakojakih, odgovara Ćetko. Ne mogu oni ništa pečatnji. Samo da pečatate kako Bog miluje. A ovo što ti rekoh, osnove su novinarstva, a za stubove treba mnogo više snaga. Politiku za đecu, ili kako god nazvali taj literarni žanr, enigmatiku i čitulje, mogu da rade samo prekaljeni profesionalci. (Njima se ponekad kvalitetom pridruže feljton, reportaža ili intervju. Ponekad, ali nijeste vi Njujorker…)
I nastavlja Ćetko. A ja ga slušam kao svog Bjelinskog, što bi rekao Izet Sarajlić.
Sugestije za Listu šaljite na: zurnalportal@gmail.com
