Piše: Redakcija
Nedavna tragedija na Cetinju, kao i ona prethodna, kao i fatalni obračuni klanova, kao i drugi oblici nasilja, ne samo na Cetinju nego u čitavoj državi, apsolutno zahtijevaju građansku reakciju, pa i same proteste, jer očita je potreba da se na učesnike političkog života mora izvršiti dodatni pritisak kako bi se društvo usmjerilo u nekom zdravijem smjeru.
Međutim, tome u prilog ne ide protest pod nazivom „Kamo sjutra“ koji je, što je vidljivo i po samom sloganu, ali i po njegovim eminentnim reprezentima protest jedne političko-nacionalne struje, koja čitav usud koristi samo u stranačke svrhe.
Između ostalog, takav primjer jednomulja jeste jedan od mnoštva razloga koji doprinosi lošem društvenom stanju. Ako je nešto potvrdilo iskustvo života u komunističkoj i postkomunističkoj eri onda je to da jednomulje kao filozofija života u Crnoj Gori uvijek uvod u još veće posrnuće. Toga smo se nagledali, lažnih patriota, lažnih građanista, lažnih nacionalista. Na lažima se može sagraditi samo veća (samo)obmana.
Crnu Goru kao državu može održati samo objedinjavanje svih vjera i nacija oko zajedničkog interesa. Ma koliko se (sa)učesnici ovog našeg života unosili u svoje subjektivne metafizičke, etičke ili povijesne aršine, u svoje nacionalne iluzije i deluzije, kriterijumi interesa koji nas mogu objediniti i učiniti održivom zajednicom savršeno su jasni, počevši od kreiranja atmosfere slobode i dostojanstvenosti za sve i svakog (dakle, da to ne bude uslovljeno nacionalnom pripadnošću), do unapređenja privrede, zdravstva, školstva, sudstva. Time se održava u smislenom životu ne samo država (u koju se, evo, decenijama zaklinju i oni koji su od nje načinili svoj privatni feud), nego i ono što je iznad države, a to su životi njenih sinova.
Nastavak negativne društvene prakse evidentan je i stranačko-studentskom protestu „Kamo sjutra“, koji služi jedino političkoj homogenizaciji dijala crnogorskih nacionalista, koji jedino što čine jeste intrumentalizacija ljudi u političke svrhe i raspirivanje mržnje prema svojim sunarodnicima srpske nacionalnosti.
Neka bilo ko dokaže da ta kasta ima išta da ponudi osim mržnje prema Srbima i Srpskoj pravoslavnoj crkvi! Kako se na lažima ništa ne može sagraditi, osim (samo)obmane, tako se ni na mržnji ne može sagraditi ništa, a sve se može srušiti. Da su vinovnici studentsko-stranačko protesta makar listi svojih zahtjeva dopisali i smjenu gradonačelnika Cetinja, onda bi se možda moglo povjerovati da među njima ima stvarne zainteresovanosti da se naša bezbjednost učini boljom i da se institut odgovornosti vrati u političku i društvenu praksu. Ovako je „Kamo sjutra“ sebe diskvalifikovala i prije jutra koje bi nas moglo obasjati zracima nekog sjajnijeg i pravednijeg sunca.
