Piše: S.T.
U razgovoru za portal RTCG, jedan od autora, Tadija Bošković, kazao je da je za istraživanje bilo potrebno deset godina.
„Tokom našeg rada, boravili smo u Vojnom arhivu Jugoslavije, gdje smo upoznali direktora arhiva, koji nam je otkrio da oni sakupljaju podatke o srpskim vojnicima koji su poginuli između 1914. i 1918. godine. To nas je motivisalo da se uhvatimo u koštac sa ovim teškim zadatkom. Iako je bilo pisanja o Prvom svjetskom ratu, gotovo niko nije dokumentovao priče o žrtvama“, rekao je Bošković.
Autori su uspjeli da prikupe podatke o 17.200 žrtava, uključujući vojnike poginule u borbi, one preminule u logorima, kao i komite nastradale u borbama sa austrougarskom vojskom.
„Dotakli smo se Božićne pobune i poginulih učesnika, pristalica Kralja Nikole. Takođe smo istražili ubistva civila, stradalih od jedne i druge strane“, objašnjava Bošković.
Kako bi podaci bili što pregledniji, autori su podijelili žrtve po nekadašnjim srezovima Crne Gore, prema vojnoj organizaciji tog vremena.
„Svaki srez imao je jednu ili dvije brigade, sa borcima koji su se hrabro borili na Lovćenskom, Hercegovačkom i posebno Sandžačkom frontu, koji je bio blisko povezan sa srpskom vojskom. Kada je srpska vojska počela povlačenje, front Sandžačkog odreda se protegao na 165 kilometara, štiteći odstupnicu do čuvene Mojkovačke bitke“ dodaje Bošković, podsjećajući da je na Mojkovcu poginulo više od 260 boraca.
Posebno je istakao ulogu Rovčana i kolašinske brigade, kao i Uskočkog bataljona, koji su pretrpili najteže gubitke.
„To je jedinstven primjer u istoriji ratovanja, gdje je broj poginulih prevazišao broj ranjenih „, zaključio je Bošković.
Ova knjiga nije samo omaž žrtvama, već i trajni zapis o neprolaznom duhu i hrabrosti naroda. Podsjeća nas koliko je važno njegovati sjećanja na one koji su se borili za slobodu, jer samo kroz takva sjećanja buduće generacije mogu razumjeti vrijednosti za koje su njihovi preci dali živote.
O knjizi su još govorili dr Žarko Leković, Momo Joksimović i Slobo Lakićević.
Izvor: RTCG
