Mogao je Aleksa Bečić da svoju opravdanu srdžbu iskoristi kao kec iz rukava i postane heroj ulice. Da je samo održao svoju časnu riječ, muški i zrelo, po cijenu svega. No, sudbine klete, sve su to pionirske zakletve, pa ćemo i dalje gledati političke pionire i penzionere.
Dječake često rukovodi srdžba, nerazumni inat, čežnja za velikim mudima i dugim brcima.
Naš dječko iz komšiluka platio je danak tome što je svoju ličnost formirao u stranačkom okruženju. Time je ostao onesposobljen za onaj razvojni put što se može dostići kroz ulicu, kroz kafanske tuče i polemike žučne, ili kroz mukotrpno učenje na mukotrpnim crnogorskim univerzitetima.
Mogao je, dakle, Aleksa Bečić da svoju opravdanu srdžbu iskoristi kao kec iz rukava i postane heroj ulice. Da je samo održao svoju časnu riječ, muški i zrelo, po cijenu svega. No, sudbine klete, sve su to pionirske zakletve, pa ćemo i dalje gledati političke pionire i penzionere.
Mogao je, naime, Aleksa da podrži rekonstrukciju Vlade, a onda iz pozicije moralnog heroja, svakog dana tući i Mila, i Meda, i Mandu korifeja. Dočim, vidjeli smo, najzad, da nema više vremena za inadžije i folirante, ni cinike poput mladih Konatara
Milovan Urvan
