Piše: Vojin Grubač
Kada sam bio na protestu građana u Beogradu 15. marta, najupečatljivije je bilo kako je izgledao taj narod koji je izašao na ulice velegrada Lijep narod! Zaista lijepa nacija. Omladina, djeca, starci, roditelji s bebama u naručju. Opšta ljubaznost, energija, odlučnost, pažnja, pozitiv. Toga dana se desila opširna revolucija duha i ljepote, opuštenosti i samouvjerenosti pred silama mraka od strane- građana višeg stanja svijesti.
Od strane naroda, kojem je manijakalni režim vlasti i opozicije uzeo slobodu i budućnost, reflektujući u upravljački sistem najgori otpad društva koji bi svoje roditelje i najbliže prodao na pijaci roblja u trci za grabežom svega po svaku cijenu. Narod Srbije zaslužuje mnogo više i mnogo bolje.
Taj narod zaslužuje samo ono najljepše, jer je to savršen narod. Studenti Srbije su danas duhovni bedem ne samo Srbije, već i Balkana, Evrope i cijele planete. Pokretačka sila jedne dobre nacije vrhunskih kvaliteta, zarobljene u košmarima sumanutog pseudolidera, koji ne zna šta mu rusu glavu nosi.
I nije protiv studenata i srpskog naroda danas samo taj unutrašnji, vlastodržački jad i bijeda kojoj je od moći i pohlepe mozak otkazao i moral posrnuo do suštinskog nestanka: već i svi svjetski centri moći. U Srbiji se vodi epska bitka jednog lijepog naroda protiv sve sile zemaljske koja postoji. Koju personifikuje čelnik koji je došao na vlast iz najdubljih ponora pakla da napadno i svakodnevno svima pokazuje svoje ružno lice, iznakaženo od zla kojeg nosi u sebi kao teško prokletstvo.
