Piše: Jasna Ivanović
Možda najzanimljiviji paradoks u komplikovanim odnosima među različitim svjetonazornim strujama u Crnoj Gori jeste činjenica da tradicionalisti, kojima se spočitava manjak rodoljubivog sentimenta prema državi, nerijetko stoje na poziciji odbrane Ustava RCG od onih u kojima rodoljublje navodno preliva.
Crnogorski građanisti nikako da uklavire da Ustav RCG garantuje građanima lično i javno (!) ispoljavanje vjere, te da se ono može ograničiti u veoma specifičnim uslovima koji pretpostavljaju ugrožavanje javnog zdravlja, reda i mira. Zakon veoma promišljeno stavlja slobodu vjeroispovijesti u isti skup sa slobodom misli i savjesti, jemčeći pojedincima da budu ono što su u tom pogledu namislili biti, i onda kada su u svojim domovima, i onda kada su na državnim funkcijama.
Građanisti su uzimanje blagoslova od sveštenika preimenovali u ljubljenje sveštenikove ruke, s očitom namjerom izvrgavanja ruglu ovog čina. Ne vjerujem da su svjesni da na ovaj način izlažu sebe mogućnosti da budu krivično sankcionisani za osporavanje prava pojedincu na slobodno javno/privatno ispoljavanje vjeroispovijesti.
Možda ne bi bilo loše da već jednom neko u Crnoj Gori podnese pravne posledice zbog javnog ispoljavanja diskriminatornih stavova po pitanju slobode ispovijedanja vjere u sekularnoj državi, poput onih koji su se zaorili o ministru Šaranoviću nakon što je neki dan primio blagoslov od mitropolita Joanikija. Ministrova uniforma, tvrdo jemči Ustav RCG, ne smije ga spriječiti da u radno vrijeme, po slobodi misli, savjesti i vjeroispovijesti, ,,poljubi ruku“ episkopu, svojoj ženi, mužu, djetetu, rođaku, profesoru i tako redom…
Pored vrlo jasnih zakonskih odrednica, građanisti ipak sozercavaju stvarnost kroz prizmu nekakvog Ustava u sjenci, prema kojemu se ministri, po onoj narodnoj, ne smiju ni prekrstiti. Zato ih uredno treba podsjećati na Ustav pod čijom kapom žive, a državne službenike ohrabriti da ne ljube lance kvaziustavnih načela, koja u svojoj nedozreloj hirovitosti proklamuju građanističke mesije, inokosno zakonskom okviru države u koju se vječno kunu.
