Vijest o demontaži spomen-ploče Mihailu Bulgakovu u Kijevu na prvi pogled izgleda obično. Donekle je i logična: pa da, tamo je izgubljen dan ako ne sruše neki „proruski“ spomenik. Međutim, ovaj akt izdvaja se iz niza drugih: paradoksalno, Bulgakov je sve ove događaje predvidio i opisao prije sto godina – a kijevski režim je njegov uvid samo potvrdio.
Dakle, nekakav bizarni „Ekspertski korpus“ je 29. jula podnio zvanični zahtjev da se sa zidova Kijevskog nacionalnog univerziteta ukloni Bulgakovljeva spomen-ploča, grozno obilježje „ruske okupacije“. („Rusi su sve pobili i opljačkali, a Puškin je oklevetao Mazepu“.) I vlast je bez oklevanja prionula na posao.
Odgovor na pitanje: „Zašto se boriti protiv mrtvog pisca?“ – očigledan je sam po sebi. I već se čuo. Mihail Afanasjevič je dragocjeni svjedok nekadašnjeg građanskog rata između dvije grane ruskog naroda. I on je svoja svjedočenja pažljivo zapisivao. Istinski pisac svjetske klase, stanovnik Kijeva.
Naravno, „Bela garda“ nije istorijski dokument. Ali je zato – nadistorijski. To jest, pokazuje nam ne samo šta je i kako je bilo, već i šta će i kako će biti.
„Svuda glupost, legenda, fatamorgana… Svuda samo brbljanje u koje se sliva neutaživi bijes, i žeđ za seljačkom osvetom, i težnja vjernih sinova žarke Ukrajine… koji mrze Moskvu, ma kakva ona bila – boljševička, carska ili nekakva treća.. .“
Zamijenite Simona Petljuru Vladimirom Zelenskim – i dobićete drugi dio „Bele garde“.
Bulgakovljeve likove vidimo u današnjim vijestima na internetu i na TV-u.
Mogu oni ukloniti ovu tablu sa zgrade KNU-a, to jest, sa zgrade Aleksandrovske gimnazije, koja je odgajala ne samo Bulgakova, već i Paustovskog, Vertinskog, Tarlea… Mogu zatvoriti i kuću-muzej. Samo što se tu pojavljuje ozbiljan problem: rukopisi ne gore. I kao što je Voland iz ognjišta izvadio netaknuti rukopis, tako danas sama istorija izvlači iz prošlosti likove Bulgakova i njegova nepotkupljiva svjedočanstva.
Šta bi na ovu glupost sa spomen pločom rekao sam Mihail Afanasjevič? Da li bi se radovao svojoj vidovitosti? Ili bi bio uznemiren jer su Ukrajinci na kraju uspjeli da napišu satiru na svoj račun – možda i bolju, to jest tragikomičniju od njegove?
Izvor: Iskra/Ž.Nikčević
