Piše: Kris Hedžis
Izrael sabotira pregovore sa Iranom i otuđuje od sebe svog posljednjeg važnog saveznika time što odbija da obustavi napade na Liban i da se povuče iz okupiranog juga te zemlje.
Odlučan je da ponovo rasplamsa regionalni požar koji bi mogao dovesti do toga da Iran trajno zatvori Hormuški moreuz i gurne svjetsku privredu u globalnu depresiju. A istovremeno nastavlja genocid u Gazi.
Izrael je zatrovan rasizmom i genocidnim nasiljem.
Zaslijepljen je odvratnim osjećajem moralne nadmoći. Iskvarila ga je klasa cionističkih milijardera u Sjedinjenim Državama, koji svojim bogatstvom savijaju spoljnu politiku tako da služi izraelskim interesima. Opremljen je nuklearnim arsenalom za koji su izraelski zvaničnici više puta prijetili da će ga upotrebiti.
On je prijetnja regionu. Prijetnja je samom sebi. I prijetnja je nama.
Prva runda kvadrilateralnog sastanka između Sjedinjenih Država, Irana i pakistanskih i katarskih posrednika u Švajcarskoj u nedjelju – na kojem je iranska delegacija odbila da učestvuje u planiranom rukovanju i zajedničkom fotografisanju sa američkim kolegama – bila je usredsređena na to da SAD sprovedu obaveze utvrđene Memorandumom o razumijevanju za preliminarni period od 60 dana.
Ali zatvaranje Hormuškog moreuza – nakon izraelskih napada na Liban – poremetilo je pregovore.
Zatvaranje je Trampa bacilo u još jedan od njegovih uobičajenih napada bijesa, kada je, kako se izvještava, dopisniku „Foks njuza“ Treju Jingstu rekao da je iranskim pregovaračima poručio da, ako Hormuški moreuz ostane zatvoren, „nećete se ni vratiti u svoju jebenu zemlju“.
Kada mu je rečeno da iranski predsjednik Masud Pezeškijan i dalje ističe pravo Irana na obogaćivanje uranijuma – pravo zagarantovano Ugovorom o neširenju nuklearnog oružja, čiji su SAD bile jedan od utemeljivača – Tramp je, kako se navodi, rekao: „[Predsjednik Pezeškijan] bi trebalo da pazi šta govori. Bolje bi mu bilo da se dovede u red, inače ćemo preuzeti i ostatak zemlje.“
„Iran mora odmah zaustaviti svoje bogato plaćene POSREDNIKE u Libanu da ne prave probleme“, dodao je Tramp u objavi na Truth Social-u, misleći na Hezbolah. „Ako to ne učine, ponovo ćemo žestoko udariti na Iran, kao što smo to učinili prošle nedjelje, samo još jače!!!“
Trampove prijetnje navele su iransku delegaciju da napusti švajcarsko mjesto sastanka, dok je glavni pregovarač Teherana, Mohamad Bager Galibaf, odbacio Trampove tirade u objavi na X-u.
„Zar nikada ne zastanu da razmisle da, da su njihove prijetnje djelovale, ne bi došli do današnjeg očaja? Prijetnjama Amerikanaca ne pridajemo nikakvu težinu“, rekao je on. Sastanak je zaključen „usaglašavanjem mape puta od 60 dana ka konačnom sporazumu i uspostavljanjem mehanizama za unapređenje tehničkih pregovora“ u okviru Memoranduma o razumijevanju, saopštila je novinska agencija IRNA.
Izraelska vizija „Velikog Izraela“, osmišljena tako da obezbijedi izraelsku vojnu dominaciju širom Bliskog istoka, zavisi od uprezanja bogatstva i vojne moći Sjedinjenih Država.
Više od dvije trećine glavnog oružja i municije koje Izrael uvozi – bez čega ne bi mogao da sprovodi svoj genocid nad Palestincima, da južni Liban pretvara u mjesečev pejzaž i da bombarduje Iran, Siriju i Katar – proizvode i isporučuju Sjedinjene Države.
I zato što izraelski lobi već decenijama drži Kongres u svom posjedu, zato što njegovi cionistički saveznici nadziru i kontrolišu medije, zato što je u stanju da isisava desetine milijardi dolara američkih poreskih obveznika kako bi održavao svoj vojni avanturizam, Izrael je slijep za sopstvena ograničenja.
Spreman je da nanosi štetu svojim saveznicima, uključujući i Sjedinjene Države, u službi samoga sebe.
I upravo to sada namjerava da učini. Čak je i tupava administracija Donalda Trampa – koja je potrošila više od 34 milijarde dolara na rat sa Iranom i čiji trošak WarCosts procjenjuje na više od 214 milijardi dolara kada se uračunaju širi ekonomski troškovi – to shvatila.
Izrael je van sebe zbog Memoranduma o razumijevanju, koji pitanje sudbine iranskih zaliha obogaćenog nuklearnog materijala ostavlja za kasnije pregovore, ukida američku pomorsku blokadu, oslobađa zamrznutu iransku imovinu i izdaje izuzeća koja omogućavaju prodaju iranske nafte.
Memorandum o razumijevanju proglašava „neposredan i trajan prekid vojnih operacija na svim frontovima“. On predlaže pregovarački period od 60 dana prije postizanja konačnog sporazuma, Fond za obnovu i razvoj [Irana] u iznosu od 300 milijardi dolara, povlačenje američkih snaga sa iranske periferije i ukidanje svih međunarodnih i jednostranih sankcija.
Retorika koju su izraelski političari i komentatori osuli po Trampu i članovima njegove administracije zbog Memoranduma o razumijevanju — koji je, kako se navodi, dogovoren bez učešća Izraela – otrovna je.
Niko u Trampovoj administraciji nije pošteđen. Trampovi nesnalažljivi specijalni izaslanici i nepokajani cionistički aduti, Stiv Vitkof i njegov zet Džared Kušner, našli su se na udaru Jinona Magala, bivšeg člana Kneseta koji je postao komentator i koji je blizak Benjaminu Netanjahuu; on ih je nazvao „dva mala Jevrejina“.
Tramp je „gubitnik“. Potpredsjednik DŽ. D. Vens je „ološ“. „Izrael hajom“ – izraelski list u vlasništvu milijarderke Mirijam Adelson, jedne od najvećih Trampovih finansijskih donatorki – u jednom autorskom tekstu optužio je Trampa da je izdao Izrael.
„Da sam ja u izraelskoj vladi, možda ne bih udarao po jedinom moćnom savezniku koji mi je još ostao u čitavom svijetu“, uzvratio je Vens.
Ironija je gotovo savršena: Izrael je uspio da i Trampa – čovjeka koji je i samu riječ „mito“ doveo na zao glas – natjera da mu se suprotstavi.
Ali Izrael je ovoga puta precjenio svoje karte.
Arapski i muslimanski svijet, kao i Globalni jug, preziru Vašington zbog podrške genocidu i izdaje Palestinaca. Izrael i njegovi cionistički saveznici godinama su gurkali Sjedinjene Države u ratove krojene po izraelskoj mjeri – u Iraku, Libiji, Siriji, a potom i u novi rat sa Iranom.
To savezništvo, zajedno sa nizom vojnih debakala, pretvorilo je i Izrael i Sjedinjene Države u države parije.
A sada se Izrael okreće protiv jedinog saveznika koji mu je još preostao.
To što Sjedinjene Države više nisu spremne da svoje interese bezuslovno podređuju izraelskim, čak i po cijenu sopstvenog ekonomskog samoubistva, u očima razmaženih cionista predstavlja neoprostiv grijeh. Izrael očekuje da se klasa cionističkih milijardera i izraelski lobi u Americi, kao i toliko puta do sada, ponovo poviju pred njegovom voljom.
Obamina Bijela kuća je 2016. godine sa Izraelom potpisala Memorandum o razumijevanju, obavezujući se da će mu od 2019. do 2028. isplaćivati po 3,8 milijardi dolara godišnje vojne pomoći. Kongres je potom odobrio još 17,9 milijardi dolara vojne pomoći Izraelu, kako bi se genocid mogao nastaviti.
Procjenjuje se da su Sjedinjene Države, u periodu od 1946. do 2024. godine, Izraelu obezbijedile više od 300 milijardi dolara vojne i ekonomske pomoći, kada se iznos prilagodi inflaciji.
Samo ratovi koje su Sjedinjene Države vodile u Iraku i Avganistanu, prema procjenama Univerziteta Braun, koštaju između četiri i šest biliona dolara. Veliki dio tog računa tek će dolaziti na naplatu u narednim decenijama, kroz troškove liječenja i invalidnina za ratne veterane i njihove porodice.
Ovoga puta cijena je previsoka.
Poraz Izraela i Sjedinjenih Država u ratu protiv Irana zadao je smrtonosni udarac projektu „Velikog Izraela“ i Avramovim sporazumima.
Osakatio je Trampov mandat, podigao inflaciju, oborio njegov rejting na poražavajuće nizak nivo, paralisao ekonomije saveznika u Zalivu i doveo u pitanje republikansku kontrolu nad Predstavničkim domom i Senatom na novembarskim izborima.
Izrael nema nikakvu namjeru da ugađa Trampu. Njega ni najmanje ne zanima šta će biti s njim, njegovom administracijom ili posljedicama ekonomske katastrofe koja se nadvija. Ali Tramp, koji je oduvijek bio i zauvijek će ostati čovjek koji gleda isključivo sebe, neće žrtvovati samoga sebe ni za tuđu korist ni za uzvišene ideale koji lebde u vazduhu.
Izvor: Sheerpost
