Piše: Endrju Napolitao
Deklaracija nezavisnosti od 4. jula 1776. godine počiva na dva skupa vrijednosti. Prvi su prirodna prava, a drugi ograničena vlast. Poslije 250 godina, nijedna od tih vrijednosti nije preživjela, a u današnjoj Americi preovladava upravo njihova suprotnost.
Tomas Džeferson je nacrt Deklaracije sastavio za svega tri dana, boraveći u jednoj gostionici u Filadelfiji. Na njega je snažno uticao britanski filozof Džon Lok. Lok se smatra rodonačelnikom teorije prirodnih prava, koju je izveo iz učenja o prirodnom zakonu kod Aristotela, Svetog Avgustina i Tome Akvinskog.
Aristotel (384–322. godine prije nove ere) nije tvrdio da ljudi posjeduju urođena prirodna prava. Umjesto toga, smatrao je da pojam pravde, koji proizlazi iz same ljudske prirode, zahtijeva da ono što je pravično bude i „prirodno pravično“ kada je riječ o zaštiti ličnosti i imovine, bez obzira na to da li su takve zaštite propisane zakonom ili nisu. Upravo ta misao, „bez obzira na to da li su propisane zakonom ili nisu“, predstavlja prvo poznato formulisanje ideje o višem građanskom zakonu, zakonu koji stoji iznad samih zakona koje donosi vlast.
Sveti Avgustin (354–430. godine nove ere) takođe nije izričito govorio o postojanju prirodnih prava, ali je tvrdio da se norme ljudskog ponašanja mogu spoznati upotrebom razuma, uz pomoć božanskog otkrivenja. On je među prvima jasno izrazio stav da su dobro i zlo spoznatljivi svim ljudima, bez obzira na to da li su zakonski propisani ili ne; a to znanje, upravo zato što je zajedničko svim ljudima, predstavlja viši zakon. To univerzalno znanje Avgustin je nazvao prirodnim zakonom.
Sveti Toma Akvinski (1225–1274. godine nove ere) nije izričito formulisao teoriju prirodnih prava, ali je duboko razvio ideje Aristotela i Svetog Avgustina. Učio je da sva ljudska bića posjeduju urođena moralna potraživanja, kao i urođene moralne obaveze da poštuju moralna potraživanja drugih ljudi. Prema Akvinskom, i ta potraživanja i te obaveze mogu se spoznati upotrebom razuma.
Džon Lok (1632–1704), čija je djela Tomas Džeferson čitao na Koledžu Vilijam i Meri, a Džejms Medison na Prinstonu, oslonio se na učenje sve trojice ovih mislilaca kako bi tvrdio da su moralna potraživanja koja je Akvinski izvodio iz prirodnog zakona zapravo prirodna prava. Ta prava, smatrao je Lok, jednako kao i sposobnost da razlikujemo dobro od zla, pripadaju samoj ljudskoj prirodi i stoje iznad vlasti države.
Lok je dalje tvrdio da su prava potraživanja prema cijelom svijetu. Tako su tvoje pravo na život, pravo da misliš kako želiš, da kažeš ono što misliš i objaviš ono što govoriš; pravo da se moliš Bogu na način koji izabereš ili da se uopšte ne moliš; pravo da se udružuješ s drugima; pravo da štitiš sebe i svoju imovinu; pravo da te drugi ostave na miru; pravo da posjeduješ, koristiš i upravljaš svojom imovinom; pravo na slobodno kretanje; kao i pravo na pravičan odnos države prema tebi, sve to prirodna prava. Za ostvarivanje tih prava nije potrebna dozvola vlasti.
Polazeći od toga, Džeferson je zapisao da su naša prava darovana od Boga, da pripadaju svakom pojedincu i da su neotuđiva. To je prva vrijednost koju slavimo 4. jula.
I druga vrijednost proizlazi iz ljudske prirode. Lok je učio, a Džeferson vjerovao, da je pravo svojine apsolutno. To znači da vlasnik može koristiti svoju imovinu kako želi, pod uslovom da time ne nanosi štetu drugima; može je prodati ili dati u zakup; i može isključiti bilo koga iz njenog korišćenja iz bilo kog razloga, pa čak i bez navođenja razloga, uključujući i samu državu.
Iz takvog shvatanja Džeferson je zaključio da je jedino moralno dopuštena ona vlast na koju su oni kojima se vlada dali svoju izričitu saglasnost. Jedanaest godina kasnije, Medison je bio glavni zapisničar na Ustavnoj konvenciji, a dvije godine nakon toga sastavio je Povelju o pravima. Džeferson, Medison i njihovi saradnici prepoznavali su Božiju ruku u porijeklu ljudske slobode, prirodna prava koja pripadaju svim ljudima i ograničenu prirodu republike koju su stvorili.
Nebojša Popović: UN na ivici bankrota – SAD i Kina nevoljne da je finansiraju
A onda je došao rat, velika pošast prirodnih prava i ograničene vlasti. Vanustavno širenje državne moći najčešće se dešava tokom ratova i kriza nalik ratovima. Tako je bilo od nikada formalno objavljenog rata s Francuskom krajem osamnaestog vijeka, koji je iznjedrio Zakone o strancima i pobuni, propise kojima je kažnjavan govor kritičan prema vlasti; preko hapšenja novinara bez optužnice i suđenja tokom Američkog građanskog rata; progona autora pamfleta koji su se protivili regrutaciji u Prvom svjetskom ratu; interniranja američkih državljana u logore na osnovu rasnog porijekla tokom Drugog svjetskog rata; pa sve do „rata protiv terorizma“, koji je donio Patriotski zakon i masovni nadzor bez sudskih naloga. Ista logika nastavlja se i danas kroz neobjavljene ratove koje predsjednici pokreću po vlastitom nahođenju i kroz širenje američke mreže od oko 750 vojnih baza u više od 80 zemalja.
Za Džefersona i Medisona prirodno pravo bilo je zaista neotuđivo i moglo se isticati prema čitavom svijetu.
Ono je moglo biti ograničeno samo moralno i pravno opravdanim postupkom, nakon suđenja pred porotom i osude zbog povrede prirodnih prava druge osobe. Svaki zakon ili izvršna naredba koja narušava prirodna prava bila je ništavna i niko nije imao obavezu da joj se povinuje. U tome su se slagali Aristotel, Avgustin, Akvinski, Lok, Džeferson i Medison.
U ustavnoj republici vlast može oduzimati slobodu ili imovinu samo na osnovu zakona i samo od onih koji su joj takva ovlašćenja povjerili kroz ustav kojim je uspostavljena. Svako vršenje vlasti koje nije zasnovano na pristanku onih kojima se vlada predstavlja nasrtaj na prirodna prava, prevazilazi moralna i ustavna ovlašćenja države, moralno je nedopustivo i nema pravnu valjanost.
Izveštaj: SAD odustaju od izgradnje država na Balkanu, u fokusu stabilnost i partnerstvo
U carstvu, međutim, vlast nema ograničenja. Ona čini sve što poželi državni poglavar. Odbacuje obavezujuću snagu međunarodnih normi, bogati se na račun naroda, oduzima imovinu bez pristanka građana, krši prirodna prava, pokreće ratove kako bi udovoljila pojedinim interesnim grupama, ubija ljude bez suđenja pod izgovorom da su prekršili njene zakone, potčinjava druge narode i propisuje im kako treba da žive, pa čak i otima njihove vođe. Štampa novac bez pokrića i time obezvrjeđuje privatnu imovinu, nadzire sve oblike komunikacije i gradi stotine vojnih baza širom svijeta. Zakonodavna vlast je slaba i potčinjena izvršnoj, dok državni poglavar nameće sopstvene poreze, podstiče krvave spektakle za mase i podiže kičaste spomenike samom sebi.
Koji oblik vlasti ćemo, onda, slaviti narednog mjeseca?
Endrju P. Napolitano, nekadašnji sudija Višeg suda savezne države Nju Džerzi, bio je glavni pravosudni analitičar televizijske mreže Fox News i voditelj je podkasta Judging Freedom. Napisao je sedam knjiga o Ustavu Sjedinjenih Američkih Država, a njegova najnovija knjiga nosi naslov Suicide Pact, u kojoj se bavi radikalnim širenjem predsjedničkih ovlašćenja i prijetnjama koje ona predstavljaju američkim slobodama. Za više informacija o autoru može se posjetiti zvanična stranica Endrua Napolitana.
Izvor: Consortium News
