Ako Kinezi kažu „Neka cveta hiljadu cvetova“ zašto i mi Cetinjani ne bismo mogli reći „Neka u Cetinju cveta nekoliko cvetova“ i dodati – Da svako pazi i njeguje svoj cvijet i da pritom ne trga i ne gazi po tuđim cvjetovima. Kada nam se to desi ličićemo na lijepi buket. Bićemo i priličniji nacionalno rascvetanoj Crnoj Gori.
Apsolutno je nepotrebno da se CETINJE SJUTRA sa toliko strasti, takoreći na sudbinski način bavi i nervira oko crnogorskih izbora parlamentarnih i predsjedničkih. Čemu strepnja nad političkom budućnošću Crne Gore kada znamo da glasački potencijal Cetinja na nivou države iznosi svega 2,5 %. Bilo koja ruka, koliko god istorijsku i identitetsku snagu da ima, da zaokruži sve cetinjske glasačke listiće i sve zajedno ih pripiše bilo kojoj partiji i bilo kom političaru ništa značajno u politici Crne Gori promijeniti se ne može. Kojoj god izbornoj listi da pripadne tih 2,5 % cetinjskih glasova političko stanje u Crnoj Gori se preokrenuti neće. Cetinje treba da bude svjesno toga i da se svim svojim snagama okrene sebi i svojoj sjutrašnjosti.
Za CETINJE SJUTRA dobro bi bilo da na određni rok naparavi otklon od istorije povezane sa ratovima i sa neprijateljima koji su prepoznati kao posledice ratnih pohara i poratnih nevolja. Cetinju je prijeko potrebno da se vrati u sadašnjost i razmišlja o miru. Za Cetinje je ljekovito da se otuđi od politike i istorije u korist svakodnevnih zbivanja.
Kada se Cetinju svakodnevnica nađe u zenitu, sjenke će biti, kao što se to dešava svakom mjestu u podne, toliko male da se u njima ništa neće moći sakriti. Vidjeće se ko je ko i ko što radi. Pod uticajem svjetlosti svakodnevnice brzo će izblijedjeti istorijske drame i predstave koje su nepotrebno opterećivale Cetinjane i remetile zdrave odnose grada sa okruženjem. Kada se Cetinje prepusti svakodnevnici i prida važnost onome što mu se dešava u realnom vremenu mnogi će ga prepoznati kao grad iz svojih lijepih, idiličnih uspomena. Poželimo Cetinju da mu se istorija i dalje čuva u muzejima i spomenicima a da mu dnevna dešavanja budu neprestano na umu. Pružimo Cetinju odmor od istorije i politike. Pomognimo mu da pronađe vremena i posveti se rešavanju gradskih problema. Podržimo ga u nastojanju da što adekvatnije odgovori na potrebe građana.
CETINJE SJUTRA treba da se oslobodi onih stanja samodovoljnosti koja su ga dovela u izolaciju i proizvela loše odnose sa drugim kadikad i rivalskim sredinama. Bitno je da se Cetinje prosvijetliti radom, kulturom ponašanja i ophođenja, razumijevanjem različitosti i trezvenijim pogledima na svoju prošlost. Sjetimo se da je u minulom Cetinju đelovalo puno ostvarenih i mudrih ljudi ali isto tako i onih ležernih, zabavnih, duhovitih koji su davali dinamični pečat gradskoj atmosferi.
Cetinje treba da vrati te stare atmosfere i odnose. Druželjublje je važan element života u malim sredinama. Razumijevanje, poštovanje, opuštenost, gradski šarm to je ono što fali Cetinju. Svi su pozvani da to nadoknade. Svi Cetinju mogu biti od pomoći. U Cetinje sjutra se svi mogu pronaći i uklopiti.
Smatram da treba prestati sa zamjerkama Cetinjanima na ranijim kolektivnim greškama i incidentima. Evo i zašto. Onamo gdje je bio prisutan prvi čovjek države i pred njegovim se očima dešavala lažna obećanja, nemiri, suzavci, nepravde, povrede neuporedivo manju krivicu snose obični građani s jedne strane i policijski kordon s druge strane. Kriv je onaj koji ih je suprostavio i okrenuo jedne protiv drugih. Znamo koja je to partija uradila i ko je bio vođa te partije. Treba, što bi se na prost način reklo, preškrabati te neprijatne situacije, okrenuti novi list i bez ljutnje nastaviti dalje.
Cetinje sjutra bi moglo da priređuje susrete u kojima bi se upoznavali i zbližavali vrijedni i kreativni ljudi na književnim, muzičkim, likovnim, naučnim poljima. Cetinju bi u tom smislu mogli da gostuju i Bijelo Polje i Berane i Rožaje i Bar i Ulcinj i Pljevlja, i Nikšić i drugi gradovi iz Crne Gore i izvan Crne Gore kako u zajedničkim tako i u pojedinačnim nastupima sa svojim umjetnicima. Našem selu Kosijerima više od 10 godina dolaze u goste ljudi iz Srbije iz Kosjerića i mi odlazimo u Kosjerić. Zbližili smo se. Lijepo nam je i u Srbiji i u Crnoj Gori. Mi nastupamo kod njih, oni kod nas. Mi smo malo selo ispod brda Debeljaka nadomak Cetinja oni gradić na rijeci Skrapež ispod Divčibara i planine Povlen. U svim susretima smo apsolutno solidarni i ravnopravni. Dodaću i nepolitični.
Svi koji dođu na Cetinje ponesu utisak da je Cetinje prelijepo mjesto. Cetinje posjeduje i ambijent i atmosferu koja pogoduje kreativnom djelovanju. Neki cetinjski prostori doimaju se kao bajkoviti svijet mira i tišine. Mogle bi se u njima organizovati višednevne kolonije likovne i književne, edukativne i istraživačke radionice, naučni skupovi i seminari, kongresi, susreti raznih strukovnih udruženja. Ima prostora na Cetinju za muzičke događaje i koncertne podijume, za pozorišne nastupe i pod vedrim nebom i pod krovovima starih gradskih zdanja. Takve manifestacije bi Cetinj moglo upriličiti uz pomoć najbližih susjeda, gradovima sa mnogo dužom, kulturno vrednijom i uspješnijom tradicijom, sa Kotorom i Budvom na primjer.
U slučaju ostvarenja takvih saradnji valjalo bi da Cetinje prihvati ulogu mlađeg brata koji će učiti od starije braće i povinovati se njihovim iskustvima i upustvima. Cetinje bi od drevnih gradova dosta toga naučilo i povećalo nivo tolerancije i razumijevanja drugih. Shvatilo bi da umjetnici, književnici, naučnici ponekad isuviše drže do svog ega koji podrazumijeva glagoljivost i nametljivost nacionalnog identiteta i ekstravagantnost a često i incidentnost. Na te stvaralačke svojeglavosti i eventualne zadrtosti gostiju Cetinje bi odgovaralo blago i kulturno kao što recimo na to odgovaraju Kotor ili Budva. Provokacije su dio umjetničkog nastupa što Cetinje treba da prihvati ili da na kulturan način ignoriše ili još bolje, da se sa svojom poslovičnom duhovitošću s time uhvati u koštac. Smatram da bi Cetinje u svom ironično-šaljivom, crnohumornom maniru moglo postati simpatično i drago svim pridošlicama pod uslovom da izađe iz sjenke politike, nacionalne istorije i omraza.
Iako Cetinje kao mali grad nema značajnije potrošače kulture, kultura sa strane bi ga oplemenila i pacifikovala samim tim što se dešava u gradu pritisnutom i preopterećenom nacionalnim nabojima i scenografijama. Suzbijanje politike i istorije kulturom i savremenim, sofisticiranim i univerzalnim sadržajima bio bi ljekovit proces za Cetinje. Grad bi se vratio sebi i odgovornije prihvatio status prestonice Crne Gore. I Crna Gora bi mu se približila kao svojoj vrlo važnoj geografskoj i komunikacionoj sponi između Jadranskog mora i kopnenog zaleđa. U tim procesima lijepo bi se bilo podsjetiti svih onih književnih, likovnih, muzičkih đela koje je Cetinje svojim duhom i ambijentom inspirisalo. Vredjelo bi pozvati i stare i nove autore da se stvaralački iskažu na Cetinju kao što se recimo književni stvaraoci u Sremskim Karlovcima iskazuju prema romantičarskom djelu Branka Radičevića ili kao što se recimo kantautor Đorđe Balašević muzički iskazivao u čast ravnice, crkvene porte, crkvenih zvonika, krsnih slava, popova i popovih ukućana.
Cetinje je nekada bilo prepoznatljivo i u šahovskom i u sportskom svijetu. Kao grad moglo bi biti domaćin sportskim susretima pogotovo od kada ima novoizgrađeni nacionalni stadion. Cetinje bi trebalo još više podržavati i na zvaničan način slaviti sportske uspjehe svojih mladih sugrađana. Moglo bi se sa više pažnje okrenuti pomalo zanemarenim misaonim igrama pogotovo zbog svojih ljudi koji imaju veliki autoritet u šahovskom svijetu kao što ga primjera radi ima velemajstor Bonja Ivanović.
Iz čitalačkog iskustva znamo da se za prestone gradove vežu mnogobrojne istorijske ličnosti, događaji i legende. Cetinje je mlad prestoni grad da bi ga pratile legende i snažne ličnosti novog doba. Ako su do sada nedostatak legendi Cetinju nadoknađivala podsjećanja na tragične događaje iz određenih istorijskih perioda CETINJE SJUTRA bi trebalo da slavi sadašnjost i atmosferu u kojoj će ga posjetioci prepoznati kao grad muzeja, kao mjesto duhovnog i vjerničkog života, kao područje ljupkih prirodnih sadržaja sa sakralnom arhitekturom unutar grada i u njegovom bliskom okruženju, kao grad duhovnih, duhovitih i dobronamjernih ljudi. Stanovništvo Cetinja bi trebalo da se vaspitno i tolerantno ophodi prema vjeri i vjerujućim ljudima. To ni u čemu ne može zasmetati Cetinju sjutra da sačuva svoje često korišćene kvalifikacije da je u istorijskom kontinuitetu antifašističko i slobodarsko mjesto, da je buntovno, da je grad heroj, da je srce Crne Gore.
O tome što bi sve moglo da kuca za srce i dušu Cetinja i Crne Gore i kakve bi bajpase trebalo uraditi da bi to srce što bolje radilo čitajte u CETINJU SJUTRA (drugi dio).
