Piše: Oliver Janković
Ima puno onih dana kada se, u pogledu sporta i velikih prvenstava i olimpijskih igara, Srbi i navijači Srbije, osjećaju ponosnim, najvećim i najjačim ma svijetu. To je u prirodi takmičenja i navijanja. Bez traženja tih rezultatskih maksimuma, najvećih mogućih dometa – i nema navijanja, i sport nema neki smisao.
Drugi dan Olimpijskih igara bio je prepun navijačkog očekivanja. Stijelac Mikec, košarkaši, džudista Strahinja, odbojkaši…. bar dvije medalje su bile na dohvat ruke. Ali to jednostavno nije bio taj dan. I Damir Mikec i džudista Bundžić završili su na petom i sedmom mjestu svojih disciplina. Odbojkaši poraženi u 5 setova od domaćina, košarkaši nadigrani u utakmici u kojoj su promašili 20 šuteva za tri poena. Upravo je tolika bila i konačna razlika u rezultatu.
VAR SOBA: Srpski vitezovi u grotlu paganske arene! Danas gledajte „Star Wars“!
Ali nema tog srpskog navijača koji ne vjeruje da je danas „novi dan“. Sasvim novi, sa novim mogućnostima i prilikama da se utisak potpuno izmjeni. Jedan od čvorova naših navijačkih očekivanja jeste upravo susret Đokovića i Nadala u drugom kolu teniskog olimpijskog turnira. Iako se radi o okorelim veteranima, pobjednik tog meča će ispisati novu stranicu istorije bijelog sporta, i biće značajno bliže borbi za medalje. A Đoković je lokomotiva za sve naše sportiste u Parizu. I za sve naše optimističke projekcije.
Pored Novaka, danas nastupa vrlo dobra takmičarka Marica Perišić u džudou, a Mikec i Arunović, stari majstori, dobijaju novu priliku da pokažu koliko vrijede u tzv. miks-takmičenju. A znamo da vrijede, i da znaju. Konačno, večeras ćemo vidjeti i naše odbojkašice. Trebaju nam te pobjede…. one su male eksplozije koje će da pokrenu lančanu reakciju. I mi je čekamo…
Kao u onom SF filmu o pokretanju Zemljinog jezgra koje nekim čudom bješe stalo, i prijetilo da zaustavi život među ljudima…
