Piše: Redakcija
Borba za crnogorski jezik nikada nije bila samo filološko pitanje, već – borba za crnogorsku emancipaciju, tvrdi Adnan Čirgić u hroničnom 21.-majskom intervjuu za jedan kroato- montenegrinski portal.
Čirgić naravno nije rekao ništa novo. Svako iole razuman od početka zna da Čirgićeva djelatnost nema ama baš nikakvih dodirnih tačaka sa lingvistikom i filologijom.
Budući pripreman za svoj „misionarski“ posao na Sveučilištu Juraj Štrosmajer, agent Čirgić je obučavan da kao prvi „dr crnogorskog jezika“ dođe u Crnu Goru i poradi na planu njene emancipacije.
Ako nekog njegov operativni rad neodoljivo podsjeća na operativni rad o kom je govorio Mate Meštrović, sin poznatog vajara Ivana Meštrovića, kako je namjera njegovog oca bila – „da se uzdigne svijest crnogorskog naroda i da postanu svjesni svog identiteta“ – onda je na pravom tragu.
Vuk Bačanović: Dukljansko cvijeće iz bošnjačkog sjemena ne izniče
Doduše u intenciji Čirgića i Meštrovića ima nečeg krajnje potcjenjivačkog, pa ako hoćete i rasističkog, da se drznu da emancipuju i utjeruju identitet jednom narodu koji je dao Marka Miljanova, Njegoša i Svetog Petra Cetinjskog…
No sva sreća, sa Meštrovića se spalo na Čirgića. Od jatagana ostao samo otvarač za konzerve.
U doba kada se obilježava 20-ta godišnjica crnogorske nezavisnosti Čirgićevo podsjećanje da se on zapravo bavi agenturom a ne filologijom uopšte nije na odmet. To je adekvatna slika trenutka i upozorenje sa čime se istinski Crna Gora suočava i suočavaće se u narednom periodu.
