Zahvaljujući porodici počivšeg akademika Nika S. Martinovića, Žurnal će svoje čitaoce upoznati, ili podsjetiti, na značaj „Cetinjskog ljetopisa“. U nedjeljnim izdanjima našeg portala donosimo dijelove uvoda u taj kulturni spomenik i istorijski izvor prvog reda, objavljen na Cetinju 1962. godine trudom Nika S. Martinovića.
Piše: Niko S. Martinović
KORIŠĆENJE CETINJSKOG LJETOPISA [nastavak]
Najviše je koristio „Ljetopis“ istoričar Marko Dragović. On je objavio dijelove „Krusovolja“ u cetinjskom časopisu „Crnogorka“ za godinu 1884. i 1885 god., a zatim u posebnoj knjižici pod naslovom „Krusovolj knjaza i gospodara crnoorskoga Ivana Crnojevića“ (Cetinje 1885, str. 34). U predgovoru iz građe Dragović daje kratak sadržaj „Ljetopisa“ iz trinaest naslova i četiri podnaslova, a zatim objavljuje hrisovulju o granicama. Hrisovulja o granicama obuhvata dvadeset i tri pojedinosti granica i međa crkvene zemlje sa zemljama drugih korisnika. Na kraju ovog rada Dragović je objavio i potvrdu patrijarha Atanasija Crnojevića hrisovulja, koja je prilikom patrijarhove posjete Cetinju u originalu zapisana 2. januara 1749. godine u „Krusovolju“.
Dragović je u „Letopisu Matice srpske“ (knj.167, sv. III, str. 1–21, Novi Sad 1891) u osamnaest pojedinosti: Granice Crne Gore i Hercegovine od cara Stevana do Ivana Crnojevića; Sud carski i patrijaršijski; Pjesma „Simeone sveti Nemanja“; Pjesma „Izmъilju doklje budeš“; Pjesma „Černa Gora od Kotora“; Rodoslov Crnojevića; Hrisovulja za Humce; Knjiga za Medovinu; Knjiga za prilog Vuka Markova sa Trnova; Knjiga za granicu Sinjačku; Knjiga za putovanje vladike Vasilija u Rusiju; Knjiga za kupovanje zemlje; Druga knjiga za kupovanje zemlje; Treća knjiga za kupovanje zemlje; Četvrta knjiga za kupovanje zemlje; Knjiga od priloga Jova Radovanovića; Knjiga kako se sapreše Bjeloši s Bajicama i Bjeloši s Očinićima; Knjiga kako se sapreše Cuce i Ćeklići oko Jasikovice.
Pojedine dijelove iz „Cetinjskog ljetopisa“, ali većinom posrednim putem, koristili su mnogi naučni radnici u svojim raspravama i polemikama, a naročito Ilarion Ruvarac i dr Lazar Tomanović.
U novije vrijeme, „Cetinjski ljetopis“ je najviše obrađivao Dušan D. Vuksan. Vuksanova proučavanja nijesu pošla dalje od onih Rovinskog i Marka Dragovića. On je u članku „Jedan neobjavljeni Cetinjski ljetopis“ (Zapisi, knj. V, sv. 3, str. 166 –172, Cetinje 1929) opisao „Krusovolj“ u najopštijim crtama, uglavnom prema naslovima, objavljujući iz njega sadržaj Zakona „Sud carski i patrijaršijski“, tri pomenute pjesme koje je objavio Dragović, a pjesmu „Černa Gora od Kotora“ Rovinski u pomenutom radu 1882. godine. Vuksan je u ovom radu objavio i pismo patrijarha Atanasija o potvrdi hrisovulja Ivana Crnojevića, koje je takođe objavio Dragović u radu „Krusovolj knjaza i gospodara crnogorskoga Ivana Crnojevića 1885“. Vuksan je objavio u ovom radu poglavlje „Ljetopisa“ „Istorija različna“.
Vuksan je pod naslovom „Nekoliko dokumenata iz mahom epohe Crnojevića“ (Zapisi, knj. XXII, sv. 3, str. 176–183, Cetinje 1939) objavio šesnaest dokumenata. U predgovoru, ove građe kaže da su dokumenti iz Cetinjskog državnog arhiva i Manastira cetinjskog, izuzev dokumenata „Ograničenje gropeze“ i „Granice manastira Vranjine“. Prvi dokumenat je prepisao Vuk Karadžić iz Cetinjskog manastira, ali izvod nije sačuvan, a „Granice manastira Vranjine“ poslao mu je arhimandrit Cetinjskog manastira Nićifor Simonović, koji je umro prije nego mu je kazao odakle je prepis načinio. Prepisi nijesu sa origanala, već sa kasnijih prepisa. Međutim, dobar je dio ovih dokumenata objavljen u Dragovićevoj knjižici „Krusovolj“ (napr. za planinu Bostur, Granice vranjinske, Međe orahovske, Međe svetoga Nikole u Zeti, Međa mataguška i hotska i sl).
Nastaviće se...
