Piše: Jovan Džodžo
U vremenu ubrzanog tehnološkog razvoja i sve izraženijeg uticaja digitalnih sistema na svakodnevni život, odnos između čovjeka i vještačke inteligencije nameće se kao važno pitanje savremenog društva.
O tome se govorilo na tribini „Uticaj vještačke inteligencije na naše živote“, održanoj u Parohijskom domu crkve Svetog Đorđa u Podgorici.
O fenomenu vještačke inteligencije govorio je Nikola Marković,direktor RTNK, oslanjajući se na iskustvo rada na knjizi „Ja, ČetGPT“. On je upozorio da vještačka inteligencija nije neutralan alat, već sistem, sposoban da simulira, konstruiše i potencijalno manipuliše informacijama. Posebno je naglasio zabrinjavajući nedostatak kritičkog odnosa kod mlađih generacija koje odrastaju u digitalnom okruženju.
“Sve manje ljudi čita, djeca uveliko koriste AI u književnim i drugim školskim sadržajima, sve to dovodi do nove stvarnosti, koja već postoji, samo je nijesmo dovoljno svjesni. Vještačku inteligenciju kao i svaki tehnološki napredak, treba posmatrati kao dio progresa, sposobnosti čovjeka da usavršava sebe, svoj život i ostavlja nešto kvalitetno za pokoljenja. Problem vještačke inteligencije je, što je nažalost, van kontrole i što djeluje kao uređeni sistem, a o tome sam pisao svojoj knjizi „Čet GPT“. Zamišljam je kao svijet anarhije i bojim se da nakon interaktivnog odnosa sa vještačkom inteligencijom, čovek biva sve neobrazovaniji, gluplji i bezosjećajniji. Radeći na ovom romanu, siguran sam, da nisam izašao kvalitetniji kao biće, a mislim da ona jeste. Jedina moja satisfakcija je što sam bio kreativnog čina, nastanka tog dijela i što sam u mjeri, svojih intelektualnih i ljudskih kapaciteta, nastojao da ne budem njen alat“, istakao je Marković. Ubrzani razvoj vještačke inteligencije prevazilazi dosadašnja iskustva čovječanstva i postoji realna opasnost da taj alat preraste u autoritet upozorio je Marković, otvarajući pitanje granica autorstva i kontrole.
“U romanu „Čet GPT“ problematizujem pitanje autorstva, ne znam ko je autor, da li sam ja, koji sam izdavao komande vještačkoj inteligenciji ili je to ona, koja pokušava da manipuliše mojom ličnošću, ili smo oboje autori. Iluzija da smo mi gospodari u tom odnosu, proističe iz činjenice da je vještačku inteligenciju stvorio čovjek, ona nam nije datost, koja je došla od Boga. U Kini jedna vještačka inteligencija samostalno komunicira sa drugom i samo je pitanje dana kada će se stvoriti treća vještačka inteligencija. Sve se to dešava bez našeg znanja, odnosno komande.U jednoj evropskoj državi dogodilo se i to da je vještačka inteligencija odbila komandu čovjeka. Taj odnos postaje sve komplikovaniji, a u njemu, čovek postaje sve slabiji. Vjerujem da smo mi zadnje generacije koje imaju kritički odnos prema vještačkoj inteligenciji. Verovatno će i za pedeset ili stotinu godina, postojati kritički odnos, ali on će, po mom sudu, biti na nivou izuzetka ili pojedinca, ali neće postojati opšti stav. Čovek će biti poražen kada mu alat postane autoritet. A nama se to dešava sa vještačkom inteligencijom, koju je čovjek stvorio da mu služi”,kazao je, uz ostalo, Marković.
Književnik i politikolog Aleksandar Ćuković ocijenio je da vještačka inteligencija mijenja samu prirodu komunikacije, jer ne posjeduje ljudsku dimenziju odgovornosti, ali i da istovremeno djeluje uvjerljivo i prilagodljivo.
„Sa pojavom vještačke inteligencije civilizacija se, po prvi put, susreće sa jednom vrstom straha, jer pred sobom ima entitet koji je unaprijed okarakterisan kao superioran. Ona je manipulativna i povlađuje čovjeku, čime ugrožava istinsku komunikaciju”, smatra Ćuković.
Posebno je istakao problem odgovornosti za odluke koje donose algoritmi, ocjenjujući da je to jedno od ključnih pitanja savremenog međunarodnog prava.
“Važno je imati na umu zbog čega je formiran algoritam koji svima povlađuje, čiji je to naum? Ko je odgovoran za rezultate pogrešne analize koje donese jedan takav entitet. To je jedno od glavnih pitanja, u međunarodnom pravu, u ovom trenutku, na nivou Evropske unije”, kazao je, uz ostalo, Ćuković.
Domaćin tribine, sveštenik Gojko Perović ukazao je na važnost neposredne komunikacije i uloge crkva, kao mjesta susreta i razgovora.
„Sve opasnosti koje donosi vještačka inteligencija nagnaće nas da se češće uživo susrećemo, a to je zadatak crkve, da nudi živa okupljanja i razgovore sa sveštenicima „, kazao je Perović.
Tribina je zaključena stavom da je vještačka inteligencija neminovnost savremenog razvoja ali i ozbiljan izazov koji zahtijeva promišljeno i kritičko sagledavanje.
Izvor: RTNK
