Piše: Vojin Grubač
U tekstu „Zaustavi se Nole“, novinar Nebojša Redžić je pokazao svu širinu i koloritnost svoje prizemne, nekontrolisane trogloditske mržnje proistekle iz nepoimanja istorije Crne Gore i duha novog vremena: gdje je sloboda ličnog i etničkog opredjeljenja svakog čovjeka neprikosnovena.
Jer, kako drugačije tumačiti rečenice iz dotičnog, nakaradnog teksta Redžića, gdje kaže: „Kako samo isprazno djeluju ti odrođeni Crnogorci koji su prihvatili novi identitet i odrekli se svojih predaka i slavne istorije, zarad mrvica sa Gazdinog stola, pokušavajući da uvlačenjem Đokovića u svoj prljavi posao, okončaju misiju zvaničnog Beograda?
Tužna je sudbina tih crnogorskih nesrećnika koji su se odrodili, pljunuli na majčino mlijeko i ponudili se kao posluga onima „tamo daleko“, gdje stoluje identitet koji ne postoji ni dva vijeka. Takvi ne znaju ko su, falsifikuju istoriju, kradu nam kulturu i žele da sve ono što nemaju, postane njihovo.“
Odmah se mora reći, nakon izrečenoga, da niko nema namjeru od Redžića ukrasti nekulturu kojom je nadnaravno obdaren.
Ujedno, niko od njega ne želi ukrasti ono što smatra da je njegovo, jer on ništa i nema osim pogrešnih fikcija i trulih, petparačkih tekstova.
Ako misli da ima, neka kaže: šta ima i gdje se to nalazi?
Zbilja, koji su ti „odrođeni Crnogorci“i „crnogorski nesrećnici“ koje Redžić optužuje što slave veličanstveni uspjeh Novaka Đokovića a koji su, navodno, njemu: „prihvatili novi identitet, odrekli se predaka“ te „pljunuli na majčino mlijeko“? Odrođeni nesrećnici, veli?
Odgovor na ovo pitanje je vrlo prost: Crnogorci na koje se Redžić obrušio salvom prizemnih uvreda su oni ljudi koji nisu moralne nakaze kao što je Nebojša Redžić.
Jer, Redžić je sebe u ovom i sličnim otrovnim tekstovima prikazao kao zatucanog kvazinacionalistu koji na neobjektivnoj mržnji gradi svoj smiješni identitet pećinskog crtača nepostojećeg svijeta prošlosti.
Antiidentitet Redžića je skuvan, a potom se zakonomjerno i pokvario u kuhinjama pseudoideologa palog DPS-a i njegovih satelita. Zakržljao u izrastanju.
Nema ništa zajedničko sa istorijskim identitetom Crne Gore, o kojem Redžić pojma nema, što sa lošim vaspitanjem i osionošću koju demonstrira: zaslužuje da svoj bijedni tekst, elegantno baci u koš za otpatke. Jer, svaki identitet mora u sebi imati faktor tolerancije, širine: da bi se tretirao ozbiljnim i utemeljenim.
To svjedoče i riječi Marka Miljanova da je „junaštvo braniti sebe od drugih a čojstvo druge od sebe“!
Redžić demonstrira antičojstvo, baca se kršima na druge dok ih psuje kao kočijaš i još misli da je Crnogorac!?
Kako to? Ako u etičkom smislu Redžić očito nije Crnogorac, u kojem je? Teritorijalnom?
Redžićeve zamjerke državnom vrhu Crne Gore zbog čestitki koje su uputili veličanstvenom šampionu svih vremena, Novaku Đokoviću, imaju jednu logičku manu.
Naime, Novak je porijeklom iz Jasenova polja, Nikšića i jedan je od najboljih promotera države Crne Gore, za razliku od Redžića kojeg niko ne zna, osim kao sitnu ideološku boraniju.
Kao slugu opakog režima Đukanovića poznatog po švercu cigareta i kokaina, kojem je dizanje ideološke prašine bila dimna zavjesa za kriminalni nepočinstva.
Ovakav Nebojša Redžić, sa svim svojim retoričkim talambasima i zurlama, u konačnici: ne vrijedi jedne pertle skinute s bilo koje Novakove patike, nevažno: lijeve ili desne.
Dakako, ne samo on već i svi slični njemu koji ovih dana izvrću svoju žuč po medijima: zbog uspjeha velikog šampiona, a moguće i najboljeg sportiste svih vremena: Novaka Đokovića.
Da li će ovi intelektualni zgubidani ikada shvatiti da je Novak legenda Crne Gore iako nastupa za reprezentaciju Srbije, baš kao što će sportisti iz Srbije koji nastupaju za reprezentaciju Crne Gore takođe biti opšte legende ako dostignu velike sportske uspjehe nastupajući za Crnu Goru, ostaće da vidimo.
Do tada, lijepo bi bilo da Redžić i slični promoteri ideološke zastranjenosti pokušaju uspokojiti vampire u sebi, zarad sopstvenog mentalnog zdravlja i higijene javne riječi.
