Piše: Milija Todorović
Ne, daleko bilo, nemam ništa protiv boljeg razumijevanja i maksimalne političke saradnje Srba i Crnogoraca u Crnoj Gori, makar se radilo, u većini slučajeva, o jednim istim ljudima (jednom istom pojedincu) koji današnji treba da se „pomire“ sa onim samim sobom od juče. Nebitno da li se to Srbin premetnuo u Crnogorca, ili se zbilo obrnuto. Jedno je jasno: nije u pitanju nikakva etnička, jezička ni prostorna podvojenost. U pitanju je isti narod, najčešće isti čovjek, koji čas ovako-čas onako izabira svoju političku ideologiju. I tvrdim, sve to ima jake veze sa trenutnim političkim privilegijama, visinom novca i jačinom društvenog uticaja. Ali dobro, dakle: da pomirimo Srbe i Crnogorce, poziva Danijel Živković iz Vijesti!
Zlobnici bi rekli da se u Vijestima sada, umjesto popova SPC šepure i glagoljaju komesari DPS. Je li to napredak ili nazadak neka prosude njihovi čitaoci i gledaoci Tv Vijesti. Ali poruka predsjednika DPS o stabilnosti CG, koje nema (!) bez saradnje Srba i Crnogoraca zaslužuje komentar. Poruka jeste prava, ali liči na dobar zgoditak, volej pod prečku što bi se reklo, ali pred praznim tribinama, poslije davno završene utakmice. Utakmice koju su Milo, Duško M. i ostali odavno izgubili, a publika se razišla, pa sad samo mali Danijel, i poneki skupljač lopti (Andrija Nikolić i onaj Rakočević) sami pikaju loptu na praznom stadionu i daju golove, do besvjesti – nikome i u ničiju korist.
Jer, da je DPS-u bilo do ove, zbilja nasušne saradnje dva ideološka bloka unutar crnogorskog građanstva, ne bi onomad izglasali himnu, zastavu i grb, jednostrano i bez najmanje potrebe da pitaju Srbe išta u vezi toga. Ne bi srpski jezik prebacili u folder sa jezicima manje brojnih naroda. Ne bi SPC u CG, na čelu sa tada još živim Amfilohijem, proglasili (da da, baš DPS na svom kongresu) za „okupatorsku crkvu“. I ne bi godinama izbjegavali Vijesti kao medijsku kuću, jer su im uoči 2020. a i dugo godina potom mirisale na tamjan srpskih popova.
No, sad su se i Vijesti „sjetile“ da im je saradnja sa SPC bila druženje „sa crnim đavolom“, a sve protiv kriminalne hobotnice koju je nekada davno predstavljao DPS. Sada dakle, ima nešto važnije od kriminala, i DPS je preko noći postala stranka vizije i pomirenja, spremna da ukrasi naslovnicu Vijesti pozivom Srbima na „saradnju“. I to Srbima koji su otporni na uticaj iz Beograda. Hvala Bogu, takvih Srba ima dovoljno, ali ne znam ni jednog među njima koji istovremeno nije rezistentan na prevrtljivost kako DPS-a, tako i Vijesti.
