Piše: Milorad Durutović
Ono što se danas može pronaći u pojedinim knjižarama prevazilazi i najluđa očekivanja. Knjige su, istina, još izložene uredno i smisleno ‒ ali u određenim slučajevima djeluju i dekorativno i simbolično, kao paravan ili mamac za prodaju sasvim drugačijih interesovanja. No, da li je riječ samo o komercijalnim proizvodima ili i o ezoterijskim uvjerenjima?
Naime, kao naročito popularna „literatura“, posebno među mladima, pojavljuju se takozvane „čarobne afirmacije“.
Reklo bi se – spala knjiga na nekoliko listića. Ali stvari nijesu tako jednostavne. Setovi ovih aromatičnih listića ‒ često s aromom tamjana ‒ mogu se kupiti u pojedinim knjižarama u regionu, ali i kod nas putem onlajn prodaje. O njihovoj upotrebi lako se informisati ‒ gdje drugo nego na društvenim mrežama.
Pomiriši, pročitaj, zapali. U ovom sloganu sažet je čitav ritual ‒ uputstvo za upotrebu, odnosno magijski tretman ovog naizgled bezazlenog, a u osnovi infantilnog oblika savremenog čarobnjaštva.
Pogledajmo, međutim, sadržaj tih listića: Svet se vrti oko mene / Zaslužujem luksuz, slobodu i sigurnost / Energija novca teče mojim venama / Moje želje idu preko reda u Univerzum / Svaki dan mi donosi novi nivo izobilja / Novac mi dolazi brzo u velikim količinama.
Postoje i tematske kolekcije: Ritual za osvetu / Ritual za bogatog dečka / Seks magija: rituali za opsesiju. Sudeći po njihovoj prisutnosti i popularnosti, očigledno je da postoje korisnici koji ovim sadržajima pristupaju sa uvjerenjem u njihovu djelotvornost, ali i oni koji ih koriste više kao zabavnu praksu. Ipak, prvi nijesu malobrojni.
Sve se odvija kao višestruko kruženje magijskih kartica: od „čarobnice“, preko Instagram stranica, pa do pulta u knjižari. Pri tome se može primijetiti i jedna zanimljiva dimenzija njihove prezentacije. Naime, na digitalnim platformama, na onim najpopularnijim, često se eksploatiše estetika koja priziva „dijabolično“ ili ezoterično ‒ tamni vizuali, dim, svijeće, ritualni ambijent, i, naravno, zmije ‒ ali se ta vizuelna atmosfera istovremeno nudi kao dio self-help identiteta. Drugim riječima, sadržaj se upakuje u estetiku tajnovitog i „dubokog“, dok poruke ostaju jednostavne i samopotvrđujuće.
Sama konzumacija magije jeste, reklo bi se, jednostavna: brzo za čitanje, prijatno za čulo mirisa, lako zapaljivo. Ugođaj je jednostavan: malo dima, malo strpljenja i očekivanje da će doći ljubav, novac ili luksuz ex nihilo. Sasvim suprotno nekadašnjim putevima.
Premda i ovi proizvodi imaju svoje starije idejno porijeklo, recimo u pozitivnoj psihologiji i autosugestiji, njihova geneza nije jednoznačna. Nije, naime, ništa novo da čovjek pokušava da utiče na svoj život riječima i mislima. Od najstarijih vremena riječ je imala gotovo magijsku funkciju ‒ kao odbrana od nepoznatog, neizvjesnog, demonskog i mračnog. Nije to strano ni poukama religijskih učitelja, ali kod njih riječ, odnosno misao, nije formalni akt, već duhovni poduhvat. Stvar unutarnjeg „sagorijevanja“.
Bilo kako bilo, problem nije u samom ritualu niti u potrebi za ohrabrenjem.
Međutim, ako pogledamo šire, moguće je u ovim savremenim „afirmacijama“ prepoznati određene obrasce koji podsjećaju na starije oblike magijskog mišljenja ‒ kod nas prisutnog kroz „bacanje olova“, „izlivanje strave“, bajanja i slične prakse. Razlika je u formi i kontekstu, dok se logika želje i očekivanja izgleda zadržava.
Ono što pritom nije bezazleno, da ponovim još jednom, jeste mjesto na kojem se takvi sadržaji nude. Knjižare nijesu bilo kakav prostor; one, makar tradicionalno, podrazumijevaju specifičan autoritet znanja. Kada se u tom kontekstu nude ovakve „poruke“, posebno mladima koji tek formiraju sistem vrijednosti, granica između uvida i iluzije može postati zamagljena. Zato se otvara pitanje: da li se tu prodaju proizvodi ili uvjerenja? I kakva su to uvjerenja? Da uspjeh dolazi bez napora; da se želja ostvaruje bez rada; da je dovoljno poželjeti – i zapaliti. U tom smislu, problem nije u samoj želji, već u njenom banalizovanju.
I još bi sve moglo proći kao naivna zabava (bolje reći zabava za naivne) kada takav iluzionizam ne bi bio prisutan upravo u prostorima koji se povezuju sa knjigom. Međutim, ni to nije novost: tržišna logika često ima prednost nad drugim kriterijumima svijesti i savjesti, ali se pritom zaboravlja da svaka obmana može voditi ka samoobmani. Tek tu se sabira konačna cijena.
Izvor: RTNK
