Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop i Mitropolit raško-prizrenski g. Teodosije, Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop mostarsko-trebinjski, Mitropolit zahumsko-hercegovački i stonsko-primorski g. Dimitrije i preosvećena gospoda episkopi budimljansko-nikšićki Metodije i novobrdski Ilarion, vikar Patrijarha srpskog, služili su parastos postradalim kosovskim junacima od Kosovskog boja do danas, ispred spomenika na Gazimestanu, u molitvenom prisustvu brojnog vjernog naroda.
Po otpustu, sabranom narodu obratio se Mitropolit Joanikije koji je u svojoj besjedi podsjetio na život i stradanje Svetoga kneza Lazara i Svetih srpskih mučenika, poručivši da je on uzišao na Golgotu sa svojim narodom upodobljavajući se Hristu Bogu, Caru i Spasitelju našem radi spasenja svoga otačastva.
„Čuli smo u današnjem Jevanđelju, koje čitamo na praznik Svetoga kneza Velikomučenika Lazara, riječ Božiju koja kaže: Ovo vam zapovijedam, da ljubite jedni druge. Još je Gospod rekao da nema veće ljubavi od one koja život svoj polaže za bližnje svoje. Tim jevanđelskim putem išao je Sveti Velikomučenik knez Lazar, u vrijeme mira podižući crkve Božije u slavu Božiju, ukrašavajući svoje otačastvo i svoju dušu. Sabirajući monahe i učene ljude, da što više uzdigne svoj narod, da ga što više prosvijetli, približi i sjedini sa Hristom Gospodom. Ispunjen takvom ljubavlju, on je vodio svoj narod sa velikim autoritetom, bio je stub oko koga se sabirao podosta razjedinjeni srpski narod poslije raspada Dušanovog carstva. Ali u njemu je narod vidio, iako je bio knez, naslednika Nemanjića i nije slučajno što ga zovemo i carem iako je bio samo knez u zemaljskom životu. Ali on se u ovom privremenom životu vezivao za Carstvo nebesko i zato ga zovemo carem. Zovemo ga carem zato što je uzišao na Golgotu sa svojim narodom, upodobljavajući se Hristu Bogu, Caru i Spasitelju našem radi spasenja svoga otačastva, žrtvujući se za svoj narod, otadžbinu i za svoje svetinje“, kazao je Visokopreosvećeni vladika.
Obnavljamo svoju vjeru i obnavljamo zavjet koji je položio Sveti knez Lazar
Mitropolit je potom kazao da danas svi obnavljamo zavjet naših predaka: „Sveti knez Lazar imao je duhovne sile, smjelosti i hrabrosti da se zajedno sa svojim vitezovima suprotstavi hrabro, daleko nadmoćnijoj vojsci i da postrada za svoju vjeru i otačastvo. Na takav način svjedočeći da smo narod Hristov, da smo se sjedinili sa Hristom na Njegovoj Golgoti i na Njegovom raspeću, ali i da idemo putem vjere, nade i ljubavi Božije i da nas objasjava svjetlost Hristovog Vaskrsenja. Na takav način mi smo utemeljeni na vjeri naših otaca. I evo idući tim putem Božijim, proslavljamo 635. Vidovdan i obnavljamo svoju vjeru i obnavljamo zavjet koji je položio Sveti knez Lazar na Kosovu, žrtvenom polju srpskom. Ispunjavamo se nadom i ljubavlju, i vidimo da nas Kosovo polje žrtveno, kosovsko-metohijske svetinje objedinjavaju, kako naš narod koji živi ovdje na Kosovu i Metohiji, tako i cio naš narod u otadžbini i rasijanju. Da je Kosovo takvo mjesto koje ima svetost i blagodat da nas sve objedinjuje i nadahnjuje, da nas sve oplemenjuje i okrepljuje. I nidje se tako lijepo ne osjećamo kao ovdje, gdje smo svojom krvlju, ne samo u vrijeme Kosovske bitke, nego kroz cijelu našu istoriju, posvjedočili svoju hrišćansku, pravoslavnu vjeru. Ja još nisam čuo nijednog hrišćanina da kaže, kao što to neki drugi govore, da je izgubljeno Kosovo i Metohija. To nijedan hrišćanin, nijedan pravi Srbin, neće nikada reći, ali pojedini govore. Ali oni koji tako govore, biće da su izgubljeni u vremenu i prostoru, da su vezani samo za zemaljsko, a da su zaboravili Carstvo nebesko i da su zaboravili i odstupili od zavjeta Svetoga kneza Lazara „, istakao je Mitropolit Joanikije.
SPC na Kosovu štiti naše duhovne korijene
„U Crkvi još nisam to čuo i hvala Bogu, nikada neće ni biti da se čuje takva riječ. Čujemo kako kažu da imaju sporazum. Koliko je već tih sporazuma bilo, ali najglavniji sporazum i tapija koja je ispisana krvlju postignut je 1389. godine i potpisao ga je Knez Lazar, Miloš Obilić, starina Jug Bogdan i devet braće Jugovića i Toplica Milan, Ivan Kosančić i ostali srpski vitezovi. A za njima, tu su tapiju potpisivali i dopisivali svi junaci koji su ginuli za našu otadžbinu, za vjeru i slobodu do dana današnjeg.
Narode Božiji, treba nam mnogo pameti i mudrosti. Ali ja sam oduševljen mladim pokoljenjem koje je Bog pokrenuo i prosvijetlio i koje Bog sabira u naše svetinje. U tom pogledu veoma sam zahvalan, Visokopreosvećenom Arhiepiskopu i Mitropolitu Teodosiju i našim igumanima, i sveštenicima, monasima i monahinjama koji imaju toliko ljubavi, da svakoga dočekaju, da svakoga napoje svojim čistim srcem i gostoprimstvom i koji trpe vrlo često, velika poniženja i stradanja. Ali im Bog daje snagu jer dijele i zlo i dobro sa svojim narodom, koji im je Bog povjerio. I imaju podršku od cijelog srpskog naroda, ali i od cijelog pravoslavlja. Jer oni ovdje štite našu pravoslavnu vjeru i naše duboke duhovne i kulturne korijene i zalivaju ih te cvjetaju i živi su i daju nam snage svima. Neka Gospod blagoslovi mlado pokoljenje i sve nas ostale zajedno sa njima koji se ovdje okupljaju, u Gračanici, Pećkoj patrijaršiji, Visokim Dečanima, manastiru Deviču, Bogorodici Ljeviškoj, manastiru Zočištu i ostalim kosovskim svetinjama i koji idu Božijim putem i stalno obnavljaju zavjet Svetoga kneza Lazara, i koji su mu ostali vjerni, ne slušajući one koji govore da je Kosovo izgubljeno nego slušaju svoje pretke. I poštuju nebrojene žrtve koje su vjekovima prinošene na oltaru vjere i slobode“, zaključio je Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, blagosiljajući okupljeni vjerni narod.
