Piše: Dr Momčilo D. Pejović
(Ne)očekivano!? Ma, (ni)je moguće! Da uteče, pored toliko ljudstva – policije, tehnike – nadzorniuh kamera, čuvara koji je uvijek tu pripravan da reaguje!? „Žali (ga) Bože, đe se đede to dijete te zaluta“, rekao bi naš narod onako kako ko i zaslužuje!
Vijest, da Miloša Medenice „nema na kućnoj adresi“ (u objektu stanovanja), koja se juče pojavila u medijima, poslije izricanja prvostepene presude njegovoj majci Vesni Medenici i njemu, (ni)je odjeknula baš tako (milo)zvučno i eksplozivno kako se očekivalo odnosno više je djelovala ne kao kad balon pukne već kao kad nestručno postavljena i sa vlažnim eksplozivom „mina oduši“, sa malo dima – teke toliko pr(h)nula!
Mislim da se, ipak, neko našalio ružno, podlo i zlobno, jer prvoaprilskoj šali još nije vrijeme! Cijela noć prošla i odviše desetak sati dnevne svjetlosti, a (ne)ko otkriva bjegstvo Miloševo, a nije ga bio u sudnici prilikom izricanja – čitanja presude! Pa zar nije(su) njegova „crnogoska majka“ Vesna i cijela njegova odbrana javno govorili da neće bježati, već da se „sam vratio“, jer „da je hito bježati“ ne bi se vraćao!?
Pa, ljudi, zar ne vidite da je to smijurija i nečija farsa i(li) dječja igra? Znam jedno, meni ne bi moglo biti ni da virnem na prozor ili pođem do kupatila a da se ne zna gdje sam i što činim! Lično mislim da od ovakve zabave ili neslane šale u vezi bjegstva Miloša Medenice, može nekome biti mnogo loše. Bumo vidjeli, kako bi rekli „braća Hrvati“!
Dr Momčilo D. Pejović: Da l’ je mnogo il’ je malo “mačku goveđa glava”?
Ta „vijest“ kao takva, prenijeta znatiželjnoj javnosti da sazna(de) sudsko rješenje o visini kazne bivšoj i dugogodišnjoj predsjednici Vrhovnoga suda Vesni Medenici i njenom sinu Milošu Medenici odjeknula je isprazno i izvještačeno, nevješto i očigledno namješteno, sve u cilju da se javnost obeshrabri, omalovaži, kao da je neko, a jeste, htio da joj se u lice unese i nasprda onako prostački, zlobno i oporo, sa krajnjom namjerom siledžijskog odnosa pred svima onima koji su učestvovali u tom sudskom procesu i svemu što je bilo za očekivati da se jednom, poslije toliko odlaganja ročišta, ta persona od bivše predsjednice jedne visoke državne institucije, konačno privede pravdi i sasluša sudsko rješenje o djelu koje joj je stavljeno na teret odnosno za djelo zbog kojeg se vodio optužni sudski postupak. Samo da „epilog“ navedenom ne bude kao sa „kopačima tunela“ ispod temelja sudske instace u sred Podgorice!?
Pored svih poslova koje imah odnosno teksta koji pripremam za objaviti, ne mogah se suzdržati a da se ne glasnem odnosno da vam rečem „u brk, dim u dim“! Nije valjda tako daleko mogao uteći, sem ako je otišao na liječenje kao bivši direktor policije Veselin Veljović!? A možda će i on kao Sveto(zar) Marović na dugi boravak i l(ij)ečenje.
Neka su svi oni zdravo i veselo, da imaju para da troše nemilice. Ja sa njima ne bih zamijenio mjesta. Svako gleda iz svojega ugla, ali pravda mora biti zadovoljena, ako u državi Crnoj Gori ima suda i izvršnih oragana! A, ima (li)?!
