Piše: Milovan Urvan
Svijet je pun čudnih ljudi. Tako, slušam (manje gledam) emisiju „Načisto“, u kojoj je Veliki inkvizitor Petar Komnenić ugostio Dritana Abazovića. Dočim, predmetna epizoda donijela je nešto lijepo, a to je nastup Dritana Abazovića.
Uobičajenu buku koju Komnenić proizvodi u studiju, kao da je na nekom užarenom stadionu, Abazović je, naime, stišavao jezikom i intonacijom zdravog razuma.
Posebno se to moglo vidjeti u dijelu kada je, s neskrivenom verbalnom agresijom, Komnenić nasrtao na Srpsku pravoslavnu crkvu. Abazović je i formalno-logički obrazložio da je potpisivanje Temeljnog ugovora jedna stvar, a to što Komnenić spočitava Crkvi, sasvim druga stvar. Dakle, Komneniću svojstveni sofizam i zamjena teza ovog puta nije prošla.
Prema tome, Abazović je pokazao kako svaki budući sagovornik Petra Komnenića treba da pristupa ovom zapaljivom i grlatom novinaru.
Dočim, ostaje pitanje zašto je Komnenić postavio tezu da: Dritan Abazović treba da snosi teret krivice jer je potpisao Temeljni ugovor!? Jasno je, avaj: Komnenovićevo sabiranje svega što prepoznaje kao problematično u životu SPC, kako bi se stavilo na teret Dritanu Abazoviću, sadrži sasvim perfidan cilj.
Sam Abazović više puta je pitao Komnenića da li zna sa kim razgovara, dakle, sugerišući da on nije adresa koja treba da primi Komnenovićevo nasrtanje na SPC. Začudio se čovjek!
Nu, Komneniću je to savršeno jasno, a i nama. Naš Veliki inkvizitor u svakoj emisiji ima isti plan: Instrumentalizovati sagovornika kako bi dobio marionetu u svom teatru za destruisanje svega što u Crnoj Gori nosi prefiks „srpski“. Prema tome, ako ništa drugo, ostaje jasno da je Abazović poslužio toliko – koliko stalak za Komnenovićev razglas sa kojeg odzvanja da će biti kažnjavan svako ko se usudi da podrži bilo kakav srpski nacionalni interes u Crnoj Gori. Srećom, niti je Abazović naivan, niti je narod blesav.
