Piše: Miroslav Zdravković
Poljoprivreda je u 2024. godini dostigla minimalan udeo u BDP-u Srbije od samo 3,73%. Posmatrano na nivou delatnosti, njih 11 je imalo veći a sedam manji udeo u BDP-u. U 1995. godini, poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo su bile druge po značaju sa udelom od 15,14%, nakon prerađivačke industrije (26,78%), ubedljivo ispred svih drugih ekonomskih delatnosti.


Priloženi grafikon prikazuje ostvarene stope rasta ukupne ekonomije i poljoprivrede nakon 1994. godine. Ukupni BDP je u periodu od 30 godina četiri puta imao negativne stope, i to u 1999 (-10,4%), u 2009 (-2,6%), u 2014. (-1,9%) i u 2020 (-0,5%), dok je poljoprivreda imala čak 16 puta!
U ovom dugom periodu posmatranja BDP Srbije povećan je za 143,5%, po prosečnoj geometrijskoj stopi rasta od tačno 3,0%. BDP poljoprivrede povećan je za 11,3% po prosečnoj stopi rasta od 0,35%. BDP poljoprivrede je rekordnu realnu vrednost postigao još davne 2004. godine! Znači, za 20 godina nije realno povećan ni za jedan jedini procenat!
Kod ukupnog BDP-a može se uočiti da je najveći ekonomski rast ostvaren u periodu od 2001. do 2008. godine, kada je prosečna godišnja stopa rasta iznosila 5,4%. Nakon toga je rast BDP-a bio gotovo zaustavljen od 2010. do 2013, u petogodišnjem periodu (2015-2019) iznosio je u proseku 3,4%, a post-kovid rast, od 2021. do 2024. godine, iznosio je po 4,8%, u proseku.
I dok se kod ukupnog rasta mogu analizirati strukturne promene, uticaj ekonomske politike (nagli skok izdvajanja za javne investicije…), kod poljoprivrede nema nikakve mogućnosti analize, sem da se konstatuje da je njena dinamika pod uticajem meteoroloških uslova kao i u vreme knjaza Miloša, pre 200 i više godina.

Sa poljoprivredom umiru i sela, te je u periodu posmatranja produktivnost rada u poljoprivredi drastično povećana, dva ili tri puta, u skladu sa smanjenjem broja aktivnih poljoprivrednika.
Mereno udelom poljoprivrede u BDP-u (3,73%) Srbija se pridružuje razvijenim zemljama. Ostaje pustoš van vodećih industrijskih centara, Beograda i Novog Sada, i apsurd da pri jednom od najvećih udela plodne zemlje po stanovniku u svetu, idemo ka uvozu hrane i neobrađenom zemljištu.
Srbija u 35 godina od raspada Jugoslavije još uvek nije uspela da napravi pravnu državu sa prividom minimuma demokratije. Ostankom bez poljoprivrede, ostaćemo i bez slobodnih ljudi, nezavisnih od svakojakih čuda koja se po gradovima događaju.
Izvor: Makroekonomija
