NATO i njegove najistaknutije države članice nisu u poziciji da nikome drže predavanja o međunarodnom pravu, nakon što su ga toliko puta dosljedno i flagrantno prekršili.

Uoči vanrednog sastanka ministara odbrane NATO-a, generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg održao je 15. marta konferenciju za novinare na kojoj je dao smiješan komentar o Kini. Na pitanje da li postoje dokazi da je Kina imala neku vrstu uloge u tekućem sukobu između Rusije i Ukrajine, Stoltenberg je rekao da „Kina ima obavezu kao članica Savjeta bezbjednosti UN da zaista podržava i poštuje međunarodno pravo“ tako što ne podržava rusku vojnu operaciju.
Prije svega, nema dokaza koji bi podržali bilo kakvu tvrdnju da Kina ima aktivnu ulogu u ovoj situaciji. Kina se, međutim, kao i velika većina zemalja u svijetu, ne pridružuje sankcijama koje predvodi Zapad i koje odsjecaju Rusiju od globalne ekonomije. Ove sankcije posebno nisu ukorijenjene u međunarodnom pravu.
Pa glavni funkcioner NATO-a, najvećeg svjetskog prekršioca međunarodnog prava i ljudskih prava, može čak i da govori o ovoj temi rečenicom da je Kina smiješna.
Sa svoje strane, kineska misija pri EU je odgovorila na ove primjedbe napomenom da je NATO (posebno SAD) bombardovao kinesku ambasadu u Saveznoj Republici Jugoslaviji 7. maja 1999. godine, tokom svoje kampanje ilegalnog bombardovanja. Ovo je događaj koji kineski narod nije zaboravio – i nešto što dodaje neposrednu ironiju Stoltenbergovim komentarima.

Ali zaista, NATO i njegove najistaknutije države članice su toliko ismijevale međunarodno pravo da cijeli koncept danas jedva da postoji.
Možemo da pogledamo nekoliko istaknutih primjera, a to je angažovanje NATO-a u regionu Balkana, Avganistanu i Libiji. Svaka od ovih situacija je značajna jer je učešće NATO-a korespondiralo sa nekim akcijama Savjeta bezbjednosti UN. U bivšoj Jugoslaviji nema sumnje da su NATO bombardovanja 1999. predstavljala potpuno kršenje međunarodnog prava – ali je nekoliko rezolucija donijeto ranije tokom te decenije koje su predstavljale pokriće za ulogu NATO-a u toj situaciji.
U Avganistanu, Rezolucijom 1386 uspostavljene su Međunarodne bezbjednosne snage za pomoć da pomognu u obezbjeđivanju zemlje nakon invazije predvođene SAD koja je potpuno i nedvosmisleno prekršila međunarodno pravo. Savjet bezbjednosti UN je tada, bez ikakvih drugih realnih opcija, zadužio NATO za obezbjeđenje Kabula – ali to se završilo tek 20-godišnjim katastrofama i spiskom ratnih zločina i kršenja ljudskih prava.
Godine 2011. Rezolucija 1973 dala je NATO-u mandat da uvede „zonu zabranjenog leta“ nad Libijom i odobrila „sve neophodne mjere“ za zaštitu civila. To je rezultiralo nemjerljivim ljudskim stradanjima, očiglednim ratnim zločinima i rušenjem libijske vlade, koja je jednu od najprosperitetnijih afričkih zemalja do danas ostavila kao propalu državu.

Posle svega ovoga, nezamisliva je ideja da bi Savjet bezbjednosti UN mogao jednoglasno da se dogovori o bilo čemu, a kamoli da se bavi sukobima koji su u toku. A to je zato što je podrška Savjeta u suštini bila pečat za neka od najnevjerovatnijih kršenja ljudskih prava ikada viđenih.
Zbog toga neki stalni članovi Savjeta, poput Rusije i Kine, više ne mogu da zatvaraju oči pred nedjelima NATO-a. Iako su se ove dvije zemlje nadale da bi posle završetka Hladnog rata mogao da postoji svjetski poredak predvođen Zapadom koji bi mogao da učini svijet bezbjednijim, pokazalo se da je on sve samo ne ono što tvrdi.
Svaki put kada NATO dobije mandat od UN da upravlja sukobom, on je prevaziđe i zloupotrebi svoju ulogu i nametne američku hegemoniju. Ovo je takođe slično načinu na koji Sjedinjene Države i njihovi saveznici zloupotrebljavaju sankcije Savjeta, često prevazilazeći ono na šta Savjet pristaje kako bi nametnuli svoje političke ciljeve bez obzira na uticaj na civile.

Upravo je takvo ponašanje razbilo međunarodno pravo u paramparčad i stvorilo uslove za rusko-ukrajinski sukob. Čak i ako prihvatimo pretpostavku da je ruska vojna operacija u Ukrajini nezakonita, zakoni koji se ne primjenjuju podjednako nisu zakoni; oni su samo političko oruđe.
Nedosledna primjena međunarodnog prava koja odgovara interesima jednog bloka je vjerovatno stvorila još nestabilniji svjetski poredak od prethodnog.
Iz tog razloga NATO i njegove najistaknutije države članice nisu u poziciji da nikome drže predavanja o međunarodnom pravu, nakon što su ga toliko puta dosljedno i flagrantno prekršili.
Naprotiv, oni su toliko temeljno potkopali koncept međunarodnog prava da je nefunkcionalni Savjet bezbjednosti UN ironično bolji za globalnu bezbjednost nego onaj koji slijepo podržava zločine NATO-a protiv čovječnosti.
Bredli Blankenšip, američki novinar, politički analitičar i slobodni reporter sa sjedištem u Pragu
Izvor: CGTN
