Piše: Nebojša Popović
Crna Gora došla je u fazu kada se učenje i ulaganje u vlastito obrazovanje polako pretvaraju u promašenu investiciju. Nedavno objavljena analiza Zavoda za zapošljavanje CG, pokazala je da su glavne potrebne crnogorske privrede srednjoškolci, zanatlije i majstori…
Rezultat istraživanja na uzorku od 360 crnogorskih preduzeća, pokazao je da je najtraženiji srednje kvalifikovan kadar – kvalifikacije nivoa 3 i 4, posebno zvanje majstora, i donekle kvalifikacije do nivoa 5 – srednje stručno obrazovanje.
Sa druge strane – obrazovani ljudi i visokoškolci polako postaju suvišni. U pitanju nije samo puki indikator strukturnih problema crnogorske ekonomije. Problem je mnogo dublji i on bi se ukratko mogao sažeti u pitanju – kakvoj budućnosti se može nadati društvo koje ne samo da ne cijeni znanje, već u kojem je ono, što je daleko pogubnije – nepotrebno?
Radna snaga se uvozi
Za sada odgovor je jasan. Crna Gora uvozi radnu snagu u ogromnom broju(srazmjerno njenoj veličini), posebno u oblastima turizma, ugostiteljstva, građevinarstva… Cinik bi rekao da je po stepenu oslanjanja na sektor usluga crnogorska privreda slična onoj američkoj. Naravno uz mali detalj – da u Americi gospodare visoko plaćene usluge vezane za snažan IT sektor. U Crnoj Gori najviše se traže recepcioneri, sobarice, konobari, keramičari, vodoinstalateri, radnici na građevini…
Svakako u pitanju su sve do jednog časna zanimanja, ali da li je to ono što bi trebalo biti budućnost naše djece? Da li je to ta časna i uspravna Crna Gora, međunarodno priznata, perspektivno mjesto za svakog njenog građanina?
Mladi koji sve više napuštaju Crnu Goru očito ne misle tako. Među njima je najveći broj onih, visoko obrazovanih, koji bi radije slične poslove radili za veće novce negdje u inostranstvu. I bez podsmješljivih pogleda okoline, što se mora konstatovati da je u iskompleksiranom društvu poput crnogorskog itekako značajan faktor. Rezultat je demografska slika koja se ubrzano mijenja.
Država, partitokratija i lažne diplome
Sa druge strane država kao najveći poslodavac, koja ne samo što je sa većim platama postala konkurent privredi, već aktivno zapošljava i ogroman broj onih koje su svoje diplome stekli na sumnjiv način. To se popularno zove „lažne diplome“ i nezvanično ih ima više desetina hiljada u javnom sektoru. Ova činjenica je već dvostruka nepravda prema onima koji su zaista pošteno i marljivo ulagali u svoje obrazovanje.
Naravno pomenuta činjenica je rezultat raspojasane partitokratije čije negativne posledice po društvo su nesagledive, a negativna selekcija je samo jedna od njih.
Elem, građani bi trebalo da znaju makar toliko da nipošto ne smiju vjerovati nijednoj političkoj organizaciji koja lažno obećava da će se obračunati ili spriječiti tu pošast. Jer to nije pitanje nečije dobre volje ili fer namjera već sveukupnog društveno-ekonomskog ambijenta kakav je kreiran. Partitokratije će nestati onog trenutka kada za to budu postojali uslovi – a to znači kada država bude imala privlačan i konkurentan privatni sektor koji građaninu obećava perspektivu. Nažalost kako trenutno stvari stoje – nijedna reforma nije ni pokušana u tom pravcu.
