Piše: Nataša Vujisić Živković
Krčag ide na vodu dok se ne razbije, poslovica je koja Akreditacionom tijelu u Crnoj Gori izgleda ništa ne znači. Ne bi trebalo dozvoliti, ipak, da se na slučaju akreditacije programa za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju ugroze sami temelji akademske čestitosti.
Slučaj o kojem smo na portalu Žurnal detaljno pisali, naime, nekorektno odbijanje akreditacije programa specijalne edukacije i rehabilitacije Filozofskom fakultetu u Nikšiću, i „otvaranje“ ovog programa na misterioznom „Pedagoškom fakultetu“ privatnog Univerziteta Mediteran u Podgorici; dobija ovih dana i svoju kriminalističku obradu.
Kako pišu „Vijesti“ „Freški” privatnik preči od državnog Univerziteta: Policija provjerava da li je bilo nezakonitosti i korupcije Uprava policije Crne Gore je u završnoj fazi obrade slučaja, jednog akademskog presedana, koji otvara mnoga pitanja naučne čestitosti i u Crnoj Gori i u Srbiji. Da ne govorimo o humanom aspektu koji bi trebalo da bude u prvom planu: radi se o obrazovanju kadra koji treba stručno da pomogne upravo najugroženijima.
Pri tome, neka pravila u ovoj oblasti se itekako znaju, pa ako i ne dotiču Akreditaciono tijelo u Crnoj Gori (sa orvelijanskom skraćenicom AKVOKVO) i njegovog čelnika Gorana Danilovića, morala bi se očekivati znatno oštrija reakcija pedagoško-psihološke i čitave akademske zajednice u Crnoj Gori. Ne postoji, izgleda da se to i ovoga puta mora ponoviti, takav program obrazovanja iz specijalne edukacije i rehabilitacije u svijetu, koji se sprovodi van univerziteta koji ima razvijenu, prije svega, specijalnu psihologiju i medicinu. A Univerzitet Mediteran nije takav univerzitet. Državni Univerzitet Crne Gore jeste takav univerzitet, dopadalo se to „stručnjacima“ iz Akreditacione komisije i AKVOKVO-a ili ne.
Pisanje „Vijesti“ potvrđuje da je taj „Pedagoški fakultet“ Univerziteta Mediteran vrlo misteriozna i nekomunikativna ustanova. Već činjenica da mu je samo, izgleda, Uprava policije mogla ući u trag, govorila bi akreditacionom tijelu u bilo kojoj zemlji svijeta da mu se jedna tako važna oblast ne bi smjela prepustiti.
Ili mi griješimo kada mislimo da je specijalna edukacija i rehabilitacija veoma značajna oblast? Ministarstvo prosvjete Crne Gore se ne oglašava, nevladin sektor takođe. Na Univerzitetu Crne Gore samo mogu da sa tugom konstatuju da je već nanijeta velika šteta, program obrazovanja korektivnih pedagoga je usporen, ako nije sasvim i ugašen.
AKVOKVO ili takvo što daje javne izjave kojih će se, sasvim je sigurno, sa stidom sjećati.
Zbilja, zar je Uprava policije trebalo da rješava njihov zadatak? Oni sada misle da mogu izbjeći krivičnu odgovornost pozivanjem „na propise“. Ne shvataju da „propisima“ ne mogu da mašu ni pred upućenijim inspektorom, a kamo li pred akademskom zajednicom.
*Autorka je profesor istorije pedagogije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu.
